Danas pravoslavni hrišćani slave Ivanovo ljeto kao način da se sete Jovana Krstitelja, proroka koji je prorekao Hristov skori dolazak.
Jovan se naziva i Preteča i Krstitelj jer je prorekao Hristov dolazak i pozvao ljude da se obrate od svojih greha. On je krstio Isusa Hrista u reci Jordan. Kongregacija traži više od pomirenja za bezvremeni život, međutim pojedinci vole da se bave prirodnim “životnim pitanjima” – dobrobit, zajedništvo i, da zaključimo – ljubav.
Po dolasku ove izuzetne svete osobe uvježbavaju se različite tradicije. Jedna od njih je korištenje poljskog bilja i cvijeća za pletenje vijenaca koji se koriste za ukrašavanje kapija. Vijenci se čuvaju do sljedećeg Ivanjskog dana, a začini se također koriste u hrani zbog njihovog korisnog djelovanja. Ivanjski cvjetni vijenci ukazuju na to da se priroda “okrunila” i dostigla svoju najvišu tačku, sredinu ljeta.
U mnogim slovenskim krajevima uoči tog dana palili su se ljetni krijesovi na brdima, a oko njih se igralo i pjevalo. Da bi obezbedili dobro zdravlje tokom cele godine, ljudi u Timočkoj krajini, čim svane, odlaze na livade da zakopaju glavu u rosnu travu.
Međutim, djevojke i dalje mogu slijediti „najpoštovanije“ aspekte tradicije do danas. Prema zapisu Dragomira Antonija u knjizi “Obiajnik kod Srba”, na Ivanjdan devojke kroz njedra provlače vence od poljske trave i kroz njih “vide” seoske momke. Kažu da čovjek mora “ići u dubinu” za osobu koja progleda kroz taj vijenac.
Osim toga, djevojke gatanjem odlučuju hoće li se udati te godine i ko će im biti udvarač. Toga dana mladoženja su mogli posijati nekoliko zrna pšenice u posudu napunjenu zemljom i posmatrati kako klijaju na Petrovdan. Djevojke se nadaju prstenovanju ako su klice pšenice savijene kao kolutovi.
Postoji i vjerovanje da ćete tog dana moći vidjeti svog budućeg supružnika, sudiju. Konkretno, zadnji zalogaj doručka treba da sačuvate za kasnije u toku dana i stavite ga, zajedno sa ogledalom i malo iverja, ispod jastuka kako biste mogli da vidite figuru u snu.
(drugacije.com)