Imam šezdeset i nešto godina i želim živjeti sam. Odlučio sam da se razvedem nakon što sam bio u braku sa 22 godine.
Cijeli život sam proveo živeći sa istim čovjekom, sa kojim sam imala troje zdrave djece koja su, hvala Bogu, svi otišla od kuće u potrazi za srećom.
Ovo su moja opravdanja zašto u prošlim vremenima moram da napustim svog partnera i budem usamljena dama:
Nikad nikome ništa nisam dugovao. Neću morati nikome da se izvinjavam za beznačajne stvari poput: zašto nisam zatvorio vrata ostave ili zašto sam ostavio papuče ispred kuće.
Neću više kuhati supu, mijesiti kolače, prati drugim ljudima prljave čarape, brinuti se o svom zdravlju i kuhati samo ono što želim da jedem.
Više neću morati da brinem gde mi je muž. Da li se napio sa drugovima, da li je svratio na pivo i seo ispred prodavnice…
Od sada ću živjeti samo za sebe kao i za svoju djecu. Neću pored sebe imati muža koji će reći: “Luda žena, zašto ti to treba u tim godinama?” jer ću se posvetiti hobiju.
Ne želim više da živim pored muškarca koji će me “pariti” pred svojom porodicom na zabavi i ponašati se kao da je potrošio svu mudrost sveta.
Muka mi je od svega. Vjerujem da mi je ostalo još samo desetak dobrih godina i želim ih provesti sam i u slobodi.
Šta biste savjetovali Sneani? Da li je ovo njen ispravan postupak?
(IZVOR: STIL)