Nakon što se rodila naša kćerka, muž je insistirao da je nazovemo Katarina. Svidjelo mi se ime, pa sam pristala. Jedne noći, ustala sam da popijem vode i vidjela ga kako sjedi pored djeteta dok spava i šapuće:
“Prelijepa si. Bićeš kao ona, ja ću da te naučim. Kaćo, uvijek ću te voljeti.”
Bila sam ljuta, pa sam ga dočekala u sobi i počela da ga kritikujem kako je mogao da imenuje naše dijete po svojoj prošloj ljubavi. Optužila sam ga da je odvratan i da nije imao pravo na to.
Gledao me mirno i rekao:
“Ljubavi, to je bila moja starija sestra, koja je umrla kad sam imao 5 godina.”
Znala sam za nju, ali nikad nije spominjao njeno ime. U tom trenutku, osjetila sam ogromnu tugu zbog svoje glupe ljubomore.