Posljednji put kada je došlo do značajnog zastoja u snažnim morskim tokovima sjevernog Atlantika, Evropu je gurnula u nevjerovatnu hladnoću više od 1.000 godina. To se dogodilo davno prije.
Istraživači u Danskoj ove sedmice garantovali su da možemo predvidjeti još jedno neočekivano slabljenje morskih tokova, ili čak prekid, najkasnije prije nego što se ovaj vijek završi.
Klimatolozi se uglavnom slažu da će morski tokovi u Atlantiku oslabiti 100 godina, ali ne postoji saglasnost oko toga da li će se ekstremno zatišje s nepredvidivim posljedicama po okoliš dogoditi prije 2100. godine, piše New York Times.
Novo ispitivanje, distribuirano u utorak u dnevniku Nature Correspondences, upozorava da postoji sve više logičnih dokaza da bi emanacije štetnih supstanci ozona koje je stvorio čovjek mogao izazvati “prelomnu tačku” životne sredine, sa brzim i nepovratnim ekološkim promjenama.
Kokreator tog logičnog rada, dr. Susanne Ditlevsen, nastavnica mjerenja na koledžu u Kopenhagenu, upozorava da su nova otkrića dovoljna tvrdnja da se raspad okoliša općenito ne smatra teorijskom, dalekom opasnošću. To se događa upravo u ovom trenutku, upozorava danski istraživač.
Istraživači se koncentrišu na promjene u Atlantskom meridionalnom toppling kursu (AMOC), glavnom toku u Atlantskom moru. On prenosi površinsku toplu oštru vodu na krajnji sjever gdje se, nakon hlađenja, povlači u podnožje i struji na jug. Ovakav raspored morskih tokova pomjera značajan dio energije intenziteta iz tropskih regija prema sjevernom dijelu Atlantika, odakle intenzitet napušta klimu.
Ovaj tok prenosi toplu morsku vodu iz džungle kroz Ulazni tok, a zatim na tom mjestu prolazi duž jugoistočne obale SAD prije nego što skrene prema sjeveru Evrope. U trenutku kada morske vode ispuštaju svoj intenzitet izvan vidokruga na krajnjem sjeveru, ono postaje hladnije i gušće, i tone u dubine mora vraćajući se prema ekvatoru.
Ovaj utjecaj potapanja, ili uznemirenja, dozvoljava morskim tokovima da pomjere kolosalnu mjeru intenziteta po cijelom svijetu, što je razlog zašto općenito utječu na okoliš atlantskog regiona, a zatim i nekih, prema New York Timesu.
Ipak, budući da se okoliš zagrijava zbog ljudskog utjecaja, ledeni pokrivač Grenlanda se otapa i mnogo novih vodenih tokova dolazi u Sjeverni Atlantik, što bi moglo poremetiti ravnotežu koja prati ovaj tok.
Komad Atlantika južno od Grenlanda je u posljednje vrijeme osjetno hladniji, što nekolicina istraživača razmišlja o dokazu da se Sjevernoatlantski momentum (AMOC) povlači, prenosi RadioSarajevo.