Zabavljačica Melita Bihali umrla je danas u 89. godini, a šira populacija zauvek će je pamtiti kao Olja iz “Maratonca”.
Malo njih zna da je, osim glume, bila i instruktor jezika i baletski izvođač, esejista i šefica. Koordinirala je 12 predstava za mlade, što je, kaže, njen nedostatak, jer nije imala svoju. Malo njih shvaća da je ušla u referentnu knjigu svjetske filmske erotike.
Na svijet je rođena 4. travnja 1938. godine u Živogošću, u malom mjestu na obali blizu Makarske.
– Zauvek sam bio ludak, ali sam shvatio da ću biti zabavljač, nemam pojma zašto, to je ono o čemu sam maštao.
Melita nije razumela njenu najistaknutiju želju, da zadovolji svoj posao majke, ali je zadovoljila brojne mlade u pozorištu za lutke koje je otvorila.
– Davno sam ušetao u pozorište za lutke. Predstava je nedavno počela, i bio sam opčinjen očaranim u kakvom sam sebe smatrao. Nikad nisam zamišljao da postoji nešto tako lijepo u pozorištu za lutke. Scena je bila veličanstvena, različiti cvjetovi, drveće, iskreno svjetlo, lutke, lutke, kretale su se okretno i krećući se uz naznake mistične muzike. Podsjećao je na najljepši san. To mi je bilo najupečatljivije iskustvo sa lutkama. Izložba je očarana veličanstvenošću manekenki i briljantnim diskursom. Ljubav se dogodila, zajednička. Doživjela sam strastvene osjećaje prema lutkama, a one su mi bile gaga. Kako sam ušao, tako sam i ostao. Od tog trenutka pa nadalje, ništa me nije moglo izolirati. Uglavnom se ne šalim oko lutkarstva. Radio sam lutkarsku predstavu “Pinokio” u Skoplju. Moja najupečatljivija lutka je bio upravo Pinokio, a uz to je svaki od zabavljača u pozorištu shvatio kako da se nosi sa lutkama.
– Koordinirao sam 12 predstava i sa njima sam putovao po bivšoj Jugoslaviji, a bili smo i u Italiji. Sve sam to komponovao, slikovito rečeno, za mlade, sve to da bude odgovor klinaca da i oni učestvuju u tome. Komponovao sam komad pod nazivom “Kreativni um i pisma”. Imali smo cijelu igru, složili bismo se da je to slovo, a potom bi se djeca složila da je riječ. Ja sam smatrao da i mladi treba da učestvuju, jer kada nisu dinamični, uvijaju se i pucaju jedni na druge. Radio sam u podgorici “Bambija”, ekvivalent sa lutkama. Pokušao sam na više načina da ih natjeram da se probude, ali to je problematična lutka, jer je instrument. Nije teško raditi sa njom, a zabavljači se klone nje, pa vole da rade sa tim ručnim lutkama. U trenutku kada imate lutku, možete vidjeti i sebe, s obrazloženjem da vas niko ne provjerava.