Nova lokacija američkog predsjednika Joea Bidena označila je kritičnu sekundu u razvoju rivalstva između Amerike i njenih partnera iz jedne perspektive i Rusije, Kine, Irana i Sjeverne Koreje s druge.
Bajdenov diskurs je izrazito konsolidovao sukob u Ukrajini i opsežniji sukob koji se spremao u Centru Istok u različite strane sličnog sukoba. Štaviše, u slučaju da Hezbolah krene sada, to će SAD-u i njihovim partnerima dati fundamentalno prošireno bojno polje i dodatno opteretiti vojnu imovinu.
Istovremeno, čini se logičnim da će se Tajvan pojaviti kao treći krug nesuglasica u narednih nekoliko godina, a možda i prije. Štaviše, Peking jača svoju vojsku. Oružane snage Pomorske snage slobode pojedinaca za sada nadmašuju kopnene snage, a atomska snaga se brzo razvija.
U međuvremenu, Rusija, bez obzira na dužinu sukoba u Ukrajini, povećava svoje stvaranje. Ovo uključuje rekuperaciju oštećene opreme s prve linije, i nadalje započinje okvir za kreiranje. Ruske oružane snage su trenutno spremne za borbu i okupljanje u isto vrijeme, odlučne da svoje pozicije prošire na 1,5 miliona oficira.
Joe Biden
Fotografija: AP/MANUEL BALCE CENETA, Američki leteći korpus Fotografija/ALAMY/ALAMY/PROFIMEDIA
Jasno rečeno, američki neprijatelji se spremaju za rat. U Washingtonu, međutim, razgovori o javnoj sigurnosti rijetko počinju priznanjem da Kina i Rusija grade svoje oružane snage ne toliko za stražu, već za napad. “Politiko” smatra da bi ovo trebalo da bude početna faza svih razgovora o potrošnji SAD i ujedinjene garde.
Kolosalna upotreba oružja, municije i živih duša u Ukrajini trebala je biti podsjetnik. SAD bi trebalo da se počnu baviti pitanjem da li je njihov model snage dobrovoljaca sposoban, posebno u pogledu pripremljenih hvatanja. U svakom slučaju, to nije samo američko pitanje, ono je prevladalo na cijelom Zapadu. Štaviše, sa svime sa čim se Evropa i Azija suočavaju, to bi mogla biti idealna prilika za preispitivanje. Tekući broj boraca jednostavno nije sposoban. Zapadne oružane snage, pomorske snage i leteći korpusi su u osnovi premali da bi uopće razmišljali o odgovoru i na Atlantiku i na Pacifiku, dva bojna polja koja će karakterizirati rezultat svake buduće svjetske borbe.
Aranžman nije da se ‘ide u Aziju’, već da se preurede zapadne sile sa fundamentalnim viškom za moguću kasniju upotrebu. U neosporno nezdravom svijetu, osnovno je da SAD povećavaju troškove zaštite.
Prevencija u Evropi i Aziji zahtijeva izuzetno dugotrajno pozicioniranje za razliku od okretnog prisustva, što je bila nestalna mjera za izbjegavanje teških odluka. U slučaju da se NATO snađe, obeshrabrenje i agregatna regionalna straža u Evropi bi trebalo da budu još jedna koncentracija.
Nato
Fotografija: SHUTTERSTOCK
U Aziji, recipročna sigurnost osigurava, a nastojanja za lokalno prilagođavanje treba da budu podržana od strane SAD i povezanih aranžmana. Amerika bi trebalo da preispita kako izmišlja svoju vojsku i oružje. Recimo, prošle godine Amerika je imala 25 posto deficita u upisu, a ove godine su opet ispod cilja. Pomorske snage nisu ispunile svoje poslovne fokuse ni ove godine, a popunjavanje timova američkih čamaca pretvara se u sve veći ispit.
U tom cilju SAD bi sada trebalo da prestanu da raspravljaju o suprotnosti između izuzetnih sila i da se zapitaju na šta bi zaista ličio trijumf u ovoj raspravi između većinskih sistema vladavine i fašizma.
SAD bi također trebale zaključiti koji su međunarodni fokusi vitalni za njihovu sigurnost i procvat njenih stanovnika. Trebali bi još jednom usmjeriti potrebe javne sigurnosti i ponovo naučiti ono što su prethodna vremena znala, međutim, čega se, čini se, nisu uspjeli sjetiti posljednjih godina: da se ne može osloniti na neprijatelja za suštinske stvari za podršku društvu, a nakon toga očekivati trijumf pod pretpostavkom da se neprijatelj odluči za bitku.
U slučaju da je Amerika ograničena na bitku, neće biti prilike da nadoknadi nedostatke ili skladišti oružje i municiju. Ilustracije koje se mogu dobiti iz Ukrajine, a trenutno i iz Izraela, su da bi SAD i njeni partneri trebali preispitati kako su izgrađene njihove vojske kako bi postojao metod za slanje ogromnih snaga na teren u slučaju da se to pokaže važnim.
Potrebna je još jedna potreba da se pokrenemo u vezi sa opasnošću s kojom se suočavamo, a treba odmah djelovati, sastavlja Politiko.
Kurir.rs/Jutarnji list