Suđenje osumnjičenom dečaku, njegovim roditeljima i Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” počelo je danas i biće nastavljeno sutra u Višem sudu u Beogradu. U ovom trenutku potvrdili su staratelji ubijenih mladića koji su išli u razred sa osumnjičenim.
Dali su detaljan zapis o okolnostima tog dana, kao io onome što se dogodilo nakon saznanja o teškim vijestima.
1 / 25 FOTO: NENAD KOSTIĆ
Na sudu je bilo izuzetno napeto i jadno i mnogi nisu mogli suzdržati suze i osjećaje.
Ninela Radičević, majka devojke ubijene u osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” na Vračaru, afirmisala je svoju drugu i svoje izjašnjavanje započela pristojnim rečima o svojim najmilijima.
– Bili smo zaista veličanstvena porodica, temeljno smo se brinuli o njima, živeli za njih – rekla je ona i nastavila:
Pokušajte to ne PROPUSTITI
‘ISPALA BILJEŠKA MOJE DJEVOJE IZ STVARI’ Zbog izraza lica majke mlade dame iz Ribnikara svi su plakali: Nedavno sam se raspitivao da li je brzo preminula
– U trenutku kada me zvao moj saputnik i pitao gdje je moj klinac jer se u Ribnikaru pucalo, rekla sam da je u školi, a Ivana sam odmah pozvala da mu javim da se nešto dešava u školi. Na ovaj ili onaj način sam unutar sebe razmišljao da će sve biti sjajno, pošto sam redovno osoba koja je stalno samouvjerena osoba. To je način na koji sam pokazao svojim mladima, a moji čuveni “biće dobro” su mi vjerovali. Ona dodaje: “I vjerovala sam sve dok nisam saznala da je naše dijete ubijeno.”
– Filtrirao sam informacije koje su nam tada stigle. Da sam čuo da je Dragan ubijen i da stoji na vratima na kojima je i moje dete dežuralo, prihvatio bih drugu informaciju da su neka deca bila zaključana u fiskulturnoj sali. Tražila sam samo određene sorte u svemu tome – rekla je.
Porodice povređene dece, Viši sud u Beogradu, OŠ Vladislav Ribnikar i Vladislav Ribnikar NENAD KOSTIĆ
Tada je shvatila da je srela klinca krvnika u Zajednici za presovanje.
– Tokom trke tog dana od bolnice do bolnice u potrazi za djetetom i nekim informacijama, primjećujem neke primjedbe poput: Kako to dijete poučavate? Kad vidim da je ubica streljan, setim se da sam dao komentar “pa neka bude”. Ona kaže i dodaje: “Rekla sam tako nešto ljutito.”
– Vijest da je moj mali mrtav… Ovako ili onako, cijeli život planirate takve vijesti, ali ne toliko za svoje dijete, koliko za staratelje, nekoliko članova porodice, ali nikada za svoje dijete. Taj USB smo dali prijateljima, koji ga čuvaju u sefu kako ne bismo bili u iskušenju da ga otvorimo i vidimo foto dokaz zločina. Nisam imao snage da pogledam dokaze.
Kako je dalje rekla, 6. maj će joj ostati duboko urezan u sjećanje.
– Doneta je na svet 6. maja, tada sam je prilično zanimljivo poljubila, a poslednji put sam je 6. maja – rekla je tužna gospođa zapanjujućim rečima i dodala:
– U tom trenutku sam je video, delovala je nekako tiho, mirno. Obukli smo pantalone i košulju, rekao sam Ivanu, nemoj da joj oblačiš haljinu, nabacićeš se, shvatiš da je mogla i bez njih.
01:17
Pravni savjetnik Ognjen Božović o preliminarnim saznanjima ubice klinca i njegovih porodica
Tada je, u tom trenutku, shvatila kako je izgledao 8. maj, kada su pokrivali svoje dijete.
– To je za mene bio veliki izazov, ispraćamo našeg mladića. Mnogo pratilaca, porodica, ali zaista užasnih – kaže ona i dodaje da su po njoj mladići i škole pažljivi.
– Neprikladno je da se stvari završavaju iza naših leđa, možda ne namerno, već je to sredstvo kojim se to završava. Ne mislimo da se škola za ovo krivi, ali je pouzdana. Očigledno je da škola nema ni najmanje pojma o suštinskom značenju odgovornosti, ili se osjećaju žaljenjem pa se neće osjećati sposobnim. Obaveza podstudija nije bila prema smjernicama – rekla je za odgovornost.
Nakon toga, Ninela Radievi je rekla da su sada, nakon svega, uništeni svime.
– Vrijeme nas ne oporavlja, djeca rastu i drago mi je zbog njih, ali opet, nje nema, vrijeme je stalo. Takođe, moramo da smislimo kako da shvatimo kako da živimo sa tim.