U trenutku kada dobijete individualni pozdrav od Drugog Tita za vreme Jugoslavije, verovatno je da ćete završiti na Golom otoku.
Međutim, kada Neda Ukraden primi taj poziv, Tito želi da ona lično peva za njega.
Čini se da način usavršavanja jedne od najpoznatijih vokala prethodne Jugoslavije, Nede Ukraden, ima tragove sadržaja za holivudski film. Dok priča o svom odrastanju, redovnim selidbama, podučavanju, melodičnim polazištima, zatim o nedaćama i padovima koje joj je donio sukob, dok se nije vratila u život, sagovornik se po svemu sudeći prisjeća tog mnoštva bogatih i povremeno senzacionalnih dana. . Izuzetno je posvećena svom povjerljivom životu, koji je često bio primoran da prati njenu 50-godišnju profesiju.
Suverena Elizabeta, Tito
fotografija: Printscreen/youtube/English Movietone
Veoma mučne devedesete prošlog veka nisu zaobišle Nedu na isti način. U aprilu 1992. godine, ona i njena porodica morali su napustiti ratom razoreno Sarajevo i ostaviti sve što je nabavljala tokom dužeg perioda.
Pjevačica nije naišla na dobar prijem u novom ambijentu. U Srbiji je ignorisano i osuđivano sve što ju je nekada krasilo i doprinelo njenoj prepoznatljivosti i uvažavanju kao pevačice širom Jugoslavije.
Neda Taken
fotografija: Printscreen Instagram/neda.ukraden
– Početna pozicija nula, nema gotovine, nema posla. Tada su počeli bolesni članci o meni u susjedskoj štampi. Neki su me vrijeđali zbog mog imena, drugi zato što sam Sarajlija, treći jer sam mu pjevao Titu. Izmislili su čak i priču da sam mu bila ljubavnica. Odvratno i grozno. Sećam se da je jednom radikal alternativne nacionalnosti preduhitrio moju izložbu, poduzevši korake da baci bombu na bistro u kojem treba da pevam s obzirom na to da dolazim iz Srbije.
Neda Taken
fotografija: Promocija
– Nije svako mogao da peva Titu. Zabavljače su birali šefovi radio-televizije i maršali. I iako sam tada bio student na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, poziv da pjevam pred Titom i njegovim gostima, vođama, ipak sam doživljavao kao veliku čast i sa velikim ga zebnjom dočekao. To je bila lokacija sa koje su počele demonstracije protiv tadašnjeg rukovodstva, uključujući i Tita, kasnih 1960-ih. Noge bi nam bile odsječene u slučaju da ga prethodimo. Zanimljivo, to se dogodilo u Drvaru 1972. godine na 30. obilježavanje dolaska na Drvar. Svi smo se osjećali isto, uprkos prisustvu dodatnih ansambala i pjevača. Za naše potrebe, Tito je bio čovek iz knjige. Plodan zakonodavac koji je od nezrele i ratom opustošene zemlje napravio pristojnu Fokalnu evropsku zemlju, čiju su identifikaciju svi voljeli i koji me je osnažio da imam veselu mladost, mladost, školovanje, putovanja, svakodnevnu egzistenciju punu sigurnosti, bez redova da trenutno imamo svakih 200 kilometara – portretiše vokal za Kurir.
Marshall je svakome iskoristio vrijedna otvorena vrata kako bi cijenio Nedu Ukraden kako pjeva za njega!