Sveštenomučenika Simeona Perzijskog pravoslavna crkva SPC slavi 17. aprila po crkvenom kalendaru i 30. aprila po gregorijanskom kalendaru. U četvrtom stoljeću časni Simeon Perzijski bio je perzijski biskup.
Simeon je mučen za Krista zajedno s Abdelajem i Ananijem, dvojicom svojih prezbitera, za vrijeme vladavine cara Savorija, poznatog i kao Sapor. Pred njima prođe Ustazan, carev zet. Nakon što je isprva odbacio Krista, bio je dirnut prijekorom svetoga Šimuna te je još jednom caru ispovjedio svoju vjeru u Krista.
Oko 1000 različitih kršćana uzeto je u položaj smrti sa Simeonom. Simeon je pobjegao kako ne bi bio posljednji kršćanin koji je ubijen i mogao ih nastaviti nadahnjivati do kraja kako nitko ne bi odustao. Topar prepodobnom Simeonu Perzijskom: Bio si nasljednik Apostola na prijestolju i dionik duha, i našao si bogonadahnuto djelo u viđenju duhovnog rasta: Kad prezbiter Ananija spusti glavu na panj, cijelo tijelo je drhtalo. Sveštenomučeniče Simeone, ti si uzdigao istinu i do krvi postradao za svoju vjeru iz ovih razloga: izmoli Krista Boga da molitvom spasi duše naše.
Fusik, carev sudski službenik i prikriveni kršćanin, počeo je podržavati Ananiju govoreći: Starče, ne boj se; samo zatvori oči i ponašaj se kao čovjek da vidiš božansku svjetlost!” Čim je to rekao bio je pozvan kao kršćanin i optužen pred carem.
Glava ga je dodatno stavila na muke, kao i njegovu djevojku, djevicu Askitreju. Na kraju je i sveti Šimun pogubljen. Azat, carev omiljeni eunuh, i tisuću drugih kršćana ubijeni su na Veliki petak sljedeće godine za Krista.
Tada je glavar pokazao samilost prema svom eunuhu i zaustavio daljnje ubijanje kršćana. Godine 341. ili 344. ubijen je sveštenomučenik Simeon.