Dušan Nedeljković, autor čiji sin pohađa školu “Vladislav Ribnikar”, iznio je svoje mišljenje u emisiji “Jutro” na Prvoj televiziji o nedavnom masakru koji je potresao Srbiju, kao i o prijedlogu Vlade Srbije da se nastava organizira u kulturnim centrima umjesto u školama.
Nedeljković je izrazio svoju zabrinutost i nepovjerenje prema školskom sustavu, posebno nakon nedavnog incidenta. Istaknuo je da je prva stvar koju je naučio svog sina bila da se javlja putem telefona i šalje poruku o dolasku kući. Dok je njegov sin bio u školi, nastavnici i razrednica su bili poput roditelja. Međutim, nakon nesreće koja se dogodila u centru Beograda, nedostaje konsenzus, a Nedeljković se boji da su kao brod bez kormilara. Ipak, izrazio je zadovoljstvo što su gradske vlasti i država reagirale na situaciju, što može pridonijeti pomirenju među ljudima. Međutim, primijetio je da roditelji djeluju razjedinjeno, s nekom djecom koja idu u školu, dok druga ostaju kod kuće. Nedeljković je podržao ideju stvaranja sigurnih zona u kulturnim ustanovama kako bi se osigurala sigurnost djece te naglasio važnost da 1. rujna bude dobar početak nove školske godine.
Govoreći o svojem sinu, Nedeljković je spomenuo da su savjeti psihologa i psihijatara bili da sina opuste i da zajedno odu izvan grada radi promjene okoline. Spomenuo je i da će sin prvo ići na trening košarke s prijateljima iz razreda VII2.
Kada je upitan kako je njegov sin reagirao na masakr, Nedeljković je opisao trenutak kada mu je sin poslao poruku u tri sata ujutro govoreći da ne može spavati. Nedeljković je naglasio da, iako je vidio mnoge tragedije u životu, nije doživio najveću tragediju koju su doživjeli drugi roditelji. Izrazio je suosjećanje s roditeljima koji su izgubili djecu u ovom incidentu te spomenuo da su tri djevojčice koje su poginule bile u razredu sa sinom i da su se poznavale još od djetinjstva. Ova situacija je ponovno probudila emocije kod Nedeljkovića i ostalih roditelja koji su proživjeli taj užas.
Nedeljković je takođe izrazio svoje mišljenje o reakcijama školske uprave i roditeljskog vijeća. Kritizirao je neefikasnost njihovih odluka i istaknuo da odgovornost mora postojati. Iako je imao riječi hvale za direktoricu škole koju poznaje, smatra da bi voditelji škole trebali snositi posljedice za nedostatke u sigurnosnim mjerama ili čak privremeno suspendirati svoje funkcije kao moralni čin.
Nedeljković je podržao prijedlog Vlade i grada da se nastava izmjesti u kulturne centre. Smatra da je školska zgrada, koja je postala mjesto zločina, neprimjereno za povratak normalnosti i da je potrebno osigurati nove sigurnosne procedure. Naglasio je da je važno da se djeca osjećaju sigurno i da policija igra ključnu ulogu u zaštiti djece.
Na kraju, Nedeljković je iznio svoje osobno stajalište da je školska godina završena za njega i da se njegov sin neće vratiti u školu. Ako je potrebno, spreman su pridružiti se drugim roditeljima i odabrati alternativne opcije poput Dadov-a, kulturnog centra. Istaknuo je da nitko nije bio spreman na tragediju koja se dogodila te da će trebati ozbiljne promjene u sigurnosnim procedurama kako bi se osigurala zaštita djece.
Parafrazirano:
Dušan Nedeljković, autor čiji sin pohađa školu “Vladislav Ribnikar”, iznio je kritike prema školskom sustavu i podržao prijedlog da se nastava organizira u kulturnim centrima umjesto u školama nakon nedavnog masakra. Izražava svoje nepovjerenje prema školi i naglašava važnost stvaranja sigurnih zona za djecu. Kritizira nedostatak odgovornosti školske uprave i roditeljskog vijeća te podržava privremenu suspenziju ili ostavku voditelja škole kao moralni čin. Slaže se s mjerama za osiguranje kulturnih centara i smatra da je potrebno implementirati nove sigurnosne procedure. Odlučio je da njegov sin neće nastaviti pohađati školu te je spreman istražiti alternative kao što je Dadov. Izražava potrebu za ozbiljnim promjenama u sigurnosnim mjerama kako bi se zaštitila djeca.