Profesor dr. Ranko Rajović, poznat kao jedan od najeminentnijih stručnjaka za dječiji mozak na našem području, iznio je otvoreno mišljenje o razvoju današnje djece.
On ističe da okruženje ima najveći utjecaj na razvoj dječijeg mozga. Porodica je prvo okruženje, zatim vrtić i škola kao drugo, te internet kao treće okruženje.
Prije 100 godina, djeca su primala samo jednu ili dvije informacije dnevno, dok danas dobijaju ogromnu količinu informacija koje nisu u stanju apsorbirati. Mozak djece danas je drugačiji. Primjećuje se smanjena empatija zbog preplavljenosti agresivnim informacijama u virtuelnom svijetu, što dovodi do otupljivanja osjećaja i gubitka empatije.
Danas djeca često osjećaju previše sreće i radosti. Profesor Rajović ne želi previše kritizirati roditelje, ali primjećuje da oni često ispunjavaju svaku želju djeteta, pretvarajući se u bankomate želja. Kada se djeca suoče s problemom, često ne znaju kako se nositi s njim.
Primjećuje se sve više djece koja imaju želju nanijeti bol drugoj djeci ili bićima. Rajović podsjeća roditelje da razmisle o značaju okruženja. Nekada su roditelji željeli da vide dijete na ulici, u parku i da znaju s kim se druži. Međutim, kada dijete provodi vrijeme u sobi s internetom, roditelji misle da je dijete sigurno, dok je zapravo izloženo nesigurnom terenu.
Razvoj dječijeg mozga od 5. do 12. godine je ključan i podložan utjecaju okruženja, stoga je važno da roditelji ne griješe u tom periodu, posebno kada je riječ o ispunjavanju svih dječijih želja. Najveća greška današnjih roditelja je da svojoj djeci daju sve što požele. Čak i kada dijete dobije ocjenu četiri, roditelji očekuju pet i dolaze u sukob s učiteljima. Time se ponižavaju naši učitelji. Ako dijete zaista ima pravo, treba ga zaštititi, ali isto tako trebamo zaštititi i učitelje. Ukoliko roditelji griješe iz najbolje namjere, iz ljubavi, tko će ih ispraviti? Samo vaspitači i učitelji imaju tu mogućnost.
Ne smijemo dozvoliti da roditelji koji misle da znaju bolje od učitelja dolaze i nametaju svoje mišljenje. Moramo zaštititi učitelje jer oni primijete svako odstupanje od normalnog ponašanja u razredu s tridesetak djece. To je ono kako škola nekad izgledala. Nažalost, danas smo izgubili tu rezervnu instituciju koja ispravlja greške roditelja.
Roditelji moraju shvatiti da su učitelji tu da pomognu. Ključna riječ u svemu tome je odgovornost. Svatko treba obavljati svoj posao na najbolji način što zna, kako bismo postigli nešto.
Disciplina je temelj razvoja djeteta. Kada roditelj kaže “ne” i postavi granice, to je upravo disciplina. Granice moraju postojati. Prvo roditelji, a zatim učitelji i nastavnici.
Ljubav, pravičnost i disciplina su neophodni za rast zdravog pojedinca.