Kako Eskimi odgajaju djecu – oni nikada ne viču, ne grdaju i ne ljute se na dijete, ali uspijevaju disciplinovati i umiriti dijete. Ovo je njihova drevna taktika koja se prenosi s koljena na koljeno…
U svakoj kulturi postoje ustaljeni obrasci odgoja djece. Na primjer, Japanci naglašavaju rano osamostaljivanje, skandinavske zemlje potiču djecu da se bave onim što ih zanima i provode više vremena u prirodi, dok Eskimi nikada ne viču na malu djecu. Pitanje je kako roditelji onda kontroliraju i kažnjavaju djecu kada su nestašna? Eskimi imaju jedan izuzetno stari trik za to!
Još 1960-ih, diplomirani student s Harvarda, Jean Briggs, napravio je značajno otkriće o prirodi ljudskog bijesa. Sa 34 godine, Jean je putovao iznad Arktičkog kruga i živio u tundri 17 mjeseci. Brzo je primijetio nevjerojatnu stvar u tim obiteljima Eskima: odrasli su imali izuzetnu kontrolu nad svojim bijesom. “Nikad se nisu ljutili na mene, iako su ponekad bili ljuti”, rekao je Jean. “Čak je i izražavanje frustracije ili iritacije smatrano slabim i djetinjastim ponašanjem”.
I nedavna istraživanja pokazuju da Eskimi imaju izvanrednu kontrolu bijesa, posebno u roditeljstvu. Sve majke spominju jedno zlatno pravilo: Nemojte vikati na malu djecu. Tradicionalno eskimsko roditeljstvo je izuzetno nježno… Ako biste rangirali sve stilove roditeljstva diljem svijeta prema nježnosti, eskimski pristup bi vjerojatno bio na vrhu. Čak imaju poseban poljubac koji se naziva kunik (nos uz nos).
U njihovoj kulturi, vikanje ili čak razgovor s djecom ljutim glasom smatra se neprikladnim, kaže Eskimka Lisa Ipilii, radijska producentica i majka koja je odrasla sa 12 braće i sestara. “Kada su mali, podizanje glasa ne pomaže”, kaže ona. “To samo povećava vaš puls. Kada se mala djeca čine da vas izluđuju, to nije ono što se događa. Oni su uznemireni zbog nečega, a vi morate shvatiti što je to.”
Mnogi psiholozi se slažu da vikanje nije nužno i da čak može biti kontraproduktivno. Klinički psiholog i autorica Laura Markham objašnjava: “Kada vičemo na dijete ili mu prijetimo, poput izjave ‘počinjem se ljutiti’, treniramo dijete da viče. Učimo ih da viču kada su uznemireni i da vikanje rješava probleme.”
Ali kako onda disciplinirati dijete? Gota Jav, koja predaje tečajeve roditeljstva na Arktičkom koledžu, otkriva da su se Eskimi hiljadama godina oslanjali na drevno sredstvo s važnim odgojnim porukama – “Koristimo pripovijedanje da bismo disciplinirali djecu”, objašnjava ona.
U odgoju Eskima uvijek su prisutne usmena predaja priča koje se prenose s jedne generacije na drugu, osmišljene da oblikuju ponašanje djece u određenom trenutku. Mnogima se te priče čine zastrašujućim, ali Eskimi vjeruju da neke od njih mogu spasiti djeci život.
Na primjer, kako naučiti djecu da se drže dalje od oceana, gdje bi se lako mogla utopiti? Umjesto da viknete: “Ne idi blizu vode!”, Jav kaže da roditelji Eskimi imaju preventivni pristup i pričaju djeci posebnu priču o tome što se nalazi u vodi. “To je morsko čudovište”, kaže Jav, s ogromnim vrećama na leđima samo za malu djecu. “Ako dijete priđe previše blizu vode, čudovište će te staviti u svoju vreću, povući te do oceana i odnijeti u drugu obitelj”, objašnjava Jav. Na taj način djeci se daje do znanja da je ocean za njih opasnost. “Tada nije potrebno vikati na dijete”, kaže Jav, “jer je dijete već dobilo poruku.”
“Rekla bih da djeca dobro uče kroz pripovijedanje i objašnjenja”, kaže psihologinja Dina Veisberg, koja proučava kako mala djeca tumače fikciju. “Najbolje učimo kroz stvari koje su nam zanimljive. A priče, po svojoj prirodi, mogu sadržavati mnogo toga što je mnogo zanimljivije od običnih izjava. Kroz priče, djeca mogu vidjeti kako se događaju stvari koje se ne događaju u stvarnom životu. Djeca misle da je to zabavno. I odrasli misle da je zabavno.”
Osim upozoravanja na opasnosti, Eskimi kroz priče uče djecu o ključnim životnim vrijednostima, koje osobine trebaju razvijati kod sebe, kao i o tome što trebaju izbjegavati. Kroz priče se stvara jasna razlika između dobra i zla, poslušnosti i nestašluka, ljubavi i mržnje.
Eskimski roditelji koriste priče kako bi prenijeli važne pouke i vrijednosti djeci. Na primjer, mogu ispričati priču o velikodušnosti, u kojoj junak poklanja svoje resurse i pomaže drugima u nevolji. Djeca kroz takve priče uče o važnosti dijeljenja, empatije i brige za druge.
Osim toga, Eskimi koriste i priče kako bi djecu upoznali s tradicijama, običajima i poviješću svojeg naroda. Kroz ove priče, djeca razvijaju osjećaj pripadnosti i identiteta te stječu poštovanje prema svojoj kulturi i zajednici.
Važno je napomenuti da priče nisu jedini način discipliniranja djece među Eskimima. Oni također koriste pozitivno pojačanje, modeliranje ponašanja i postavljanje jasnih granica kako bi djecu naučili pravilima i odgovornosti. No, priče imaju posebno mjesto u odgoju i služe kao sredstvo za prenošenje vrijednosti, učenje o svijetu i oblikovanje poželjnog ponašanja.
Eskimski pristup odgoju djece ukazuje na važnost nježnosti, strpljenja i razumijevanja u roditeljstvu. Umjesto vikanja i ljutnje, fokus je na uspostavljanju emocionalne bliskosti, razgovoru i poučavanju kroz priče. Ovaj pristup može biti inspirativan i poticajan za roditelje diljem svijeta da promisle o svojim vlastitim metodama odgoja i potraže nježnije načine uspostavljanja veze s djecom i discipliniranja njihovog ponašanja.