Nedavno obraćanje američkog predsjednika Joea Bidena označilo je ključni trenutak u rastućem nadmetanju između Amerike i njezinih saveznika s jedne strane i Rusije, Kine, Irana i Sjeverne Koreje s druge strane.
Bidenov govor živopisno je spojio rat u Ukrajini i širi rat koji se sprema na Bliskom istoku u dvije strane istog sukoba. A ako Hezbollah sada napadne, to će SAD-u i njegovim saveznicima dati značajno prošireno ratište i dodatno opteretiti vojne resurse.
Istodobno, čini se vjerojatnim da će se Tajvan pojaviti kao treća sfera sukoba u sljedećih nekoliko godina, a možda i prije. I Peking jača svoju vojsku. Mornarica Narodnooslobodilačke vojske već brojčano nadmašuje kopnene snage, a nuklearne snage ubrzano rastu.
Za to vrijeme Rusija, bez obzira na trajanje rata u Ukrajini, širi svoju proizvodnju.
Jednostavno rečeno, američki protivnici se spremaju za rat. U Washingtonu, međutim, rasprave o nacionalnoj sigurnosti rijetko počinju s priznanjem da Kina i Rusija grade svoje vojske ne za obranu, već za napad. ”
Ogromni izdaci za oružje, streljivo i ljudske živote u Ukrajini trebali su biti poziv na uzbunu. SAD bi se trebao početi pitati je li njihov model dobrovoljnih snaga dorastao zadatku, posebice kada je riječ o obučenim pričuvama. A s obzirom na sve s čime se Europa i Azija suočavaju, možda je vrijeme za ponovno promišljanje.
Rješenje nije ‘okrenuti se Aziji’, nego obnoviti zapadne snage s potrebnim viškom u pričuvi. U sve nestabilnijem svijetu, imperativ je da SAD poveća izdvajanja za obranu.
Odvraćanje u Europi i Aziji zahtijeva stalno stacioniranje, a ne rotirajuću prisutnost, što je bila privremena mjera kako bi se izbjegli teški izbori. Ako NATO želi preživjeti, odvraćanje i kolektivna teritorijalna obrana u Europi moraju biti novi fokus.
SAD također mora odlučiti koja su geopolitička središta ključna za njihovu sigurnost i prosperitet građana. Moraju vratiti prioritete nacionalne sigurnosti u donošenje odluka i ponovno naučiti ono što su ranije generacije znale, ali što je izgleda zaboravljeno tijekom proteklih 30 godina: da se ne može ovisiti o protivniku za osnovne stvari za održavanje društva, a onda očekivati pobjedu ako taj protivnik odluči krenuti u rat.
Ako Amerika bude prisiljena na rat, neće biti vremena za nadoknadu nedostataka ili gomilanje oružja i streljiva.