Neki tvrde da je Jovan Stanisavljevi, zvani i Jovo Aruga, bio najpoznatiji razbojnik bivše Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Ne zna se ime policajca koji mu je stavio lisice na ruke, odbio mito od 30 puta veće od plate da ga pusti, a za taj posao od 1925. godine nagrađen sa 10.000 dinara. Od tog novca sagradio je skromnu kuću u kojoj je doživio starost.
Jago Perovi, dotični policijski narednik, dao je intervju za TV Novosti 1990. godine u 94. godini u kojem je opisao kako je Aruga uhapšen.
Aruga je bio veoma oprezan i lukav. Često sam sjedio s njim u kafanama i jeo i pio, a da nisam ni sanjao ko je on zapravo jer se često predstavljao kao vojni službenik koji kupuje meso i drugu hranu za vojsku. Tek sam shvatio da sam ga poznavao prije nego što sam ga uhapsio, a sjetio sam se da smo se svi na momente šalili i plašili: Zamislite scenario da sada dođe Čaruga’.“ Perović je u tom trenutku kolebao.
Veliko je pitanje da li bi ovaj razbojnik, koji je ubio dva žandarma i bračni par, bio uhvaćen da je poštar pismo dostavio drugoj Mandi umjesto svojoj vjernoj ljubavnici. Poslednju opciju, videći da nije toliko za nju, dala je žandarmerijskom podnaredniku Mitru Miroviću, koji je brzo shvatio da je pismo sastavio lično Čaruga.
“Mirovi je otišao u policiju i tražio od dvojice službenika da uhapse Jovu Stanisavljevića jer su tada bile striktno podijeljene nadležnosti policije i žandarmerije. Postavljeni smo i Luka Marciki i ja. Mandin dom smo obuhvatili slanjem ispod prozora i kod sekundarni prolaz,i usao sam u kucu.Video sam arugu kako pijana spava na podu pored kreveta kada sam otvorio vrata.Prikrao sam se i nezno izvadio pistolj iz njegovog dzepa jer je virio odatle.On se tada probudio , pa sam viknuo Miroviću i ostalima da uđu unutra, da mi pomognu da mu stavim ‘mačke’ na ruke. Međutim, on je odbio da iznosi bilo kakve informacije i predstavio se kao Nikola Krmpoti. Čim smo izašli na put, naišli smo na njegovog strica koji je uzviknuo: “Bratko Jovo, zašto bi rekli da te voze tako vezanog!?”, opisao je Perović cijelu priliku.
Kao rezultat toga, njegov rođak ga je nenamjerno izdao. Zbog nedostatka dokaza, Jovo bi vjerovatno bio oslobođen da nije bilo tog slučajnog susreta.
„U trenutku kada smo ga uhvatili, a bilo nas je četvoro, Čaruga je kod sebe imao 63.000 dinara. Odmah nam je ponudio da nam svima plati za njegovo oslobađanje. Nismo se složili, iako je otprilike tada konvencionalni žandarm imao odštetu od dva,a ja kao policijski narednik po dvije i hiljade dinara.Za nagradu smo kasnije svi dobili po 10.000 dinara.Od tog novca sam sagradio ovu kucu.Arugu smo poslali u zatvor u Osijek gdje mu je kasnije sudjeno ,a ja sam svjedočio kao jedan od svjedoka.Išao sam i na vješanje.Tada je bio jedan ubica za cijelu Jugoslaviju iz Sarajeva.Po dolasku egzekucije došao je u Osijek,navukao nove tamne rukavice , stavio Čarugu na sjedalo, stavio mu omču oko vrata, skliznuo sjedište i povukao ga za noge da bi mu odmah eksplodirala vratna vena. Mrtvom Jovi je skinuo rukavice i spustio ih na zemlju rekao: To je nije moj nedostatak, brate, to je pitanje tvoje nacije’. Zatim je skrenuo. Bio je pokriven u Starom osječkom groblju. Neko je generalno postavio cvjetove na njegov grob, ali niko ni u jednom trenutku nije vidio ko”, rekao je Perović, komponuje Mondo.