Dječak-ubica koji je 3. maja u OŠ “Vladislav Ribnikar” počinio stravičan masakr i ubio devet školskih drugova i čuvara škole, već skoro dva mjeseca se nalazi na Klinici, na posebnom odjeljenju, ali ljekari koji su s njim u kontaktu ne prestaju da se, u najmanju ruku, iznenađuju njegovim ponašanjem.
Kako u trenutku kada je počinio zločin nije imao napunjenih 14 godina, dječak koji je ušao u istoriju kao najmlađi masovni ubica na sijvetu, nije mogao da bude otvoren, već je jedini način da bude izolovan, odnosno odsječen od svijeta, bilo je njegovo smeštanje u neku zdravstvenu ustanovu zatvorenog tipa, piše Blic.
Na Klinici u prethodna dva mjeseca vršena su razna psihološka veštačenja kako bi stručnjaci pokušali da proniknu u um dječaka-ubice, da pokušaju, između ostalog, da shvati šta ga je podstaklo na stravičan zločin, ali i da li je davao znake koje su ljudi iz njegove najbliže okoline trebali su primjetiti.
Međutim, kako se saznaje od dobro obaviještenih izvora, ljekare koji su imali kontakt sa dječakom mnogo je više šokiralo njegovo svakodnevno ponašanje. A na njih je poseban utisak ostavio pet stvari, piše Blic.
Činjenica 1: Ne pokazuje trunku kajanja
Dječak-ubica nakon što je odveden u Kliniku nije pokazivao ama baš nikakve znake kajanja zbog zločina koje je počinio, iako je lišio života drugove iz svog odeljenja, drugih razreda, ali i čuvara čika Dragana sa kojim je bio u prilično prisnim odnosima, pa čak i kako je utvrđeno tokom istrage, razmjenjivao SMS.
3491326-whatsapp-image-20230611-at-11-02-26-am-ff
FOTO: NEMANJA NIKOLIĆ
Prema teoriji Sigmunda Frojda, superego je etička komponenta nečije ličnosti koja dotičnoj osobi daje moralne standarde na osnovu kojih se ponaša. Superego se razvija mahom tokom prvih pet godina života djeteta, kao reakcija na roditeljske kazne ili odobravanja. Dijete pritom upija moralne standarde svojih roditelja, tradicije porodice i društva u kojem odrasta i u njemu se formira superego, kojim kontroliše agresiju i druge društveno nepoželjne impulse.
Kada dijete ima pravilno razvijen superego, ono osjeća krivicu ili anksioznost prilikom kršenja etičkih standarda postavljenih od svog superega i ima potrebu da se skupi za učinjene greške. Kod dječaka ubice ništa od toga ne postoji.
Činjenica 2: Roditelji ga ne zanimaju
Dječak-ubica od samog početka nije tražio nikakav kontakt sa roditeljima, već se o njima raspitivao samo u kontekstu da li ga oni “izvuku” iz te ustanove. Izvor “Blica” dobro poznat sa slučajem ranije je istakao da je u svim postupcima dječaka-ubice upadljivo to što slana osoba isključivo o sebi.
3450346-12-ff
FOTO: STEFAN STOJANOVIĆ/ MONDO
– On ne pokazuje empatiju i brigu prema roditeljima i porodici, osim ako to nema direktne veze s njegovim komforom. Na primer, kada pita kada će njegova porodica nešto da preduzme (oko njegovog oslobađanja). Očigledno nije planirao ovakav ishod, da će biti u ustanovi, već će odmah na slobodu (jer je u trenutku ubistava imao manje od 14 godina i prema srpskim zakonima ne može biti krivično odgovoran za počinjeni zločin) – rekao je sagovornik.
Činjenica 3: Traži da ga oslobode
Izvor dobro poznat sa slučajem opisivanja stanja dječaka nakon samo nekoliko dana od masakra, navodi da dječak-ubica smatra i da se ponaša kao da je pitanje trenutka kada će izaći sa Klinike, odnosno kada će biti slobodan. Dječak-ubica je po svemu sudeći bio ubijeđen da je to trebalo da se dogodi u prvih nekoliko dana, a kako je ranije objelodanjeno, tokom istrage je utvrđeno da je on detaljno istraživao da li može i kako da bude kažnjen s obzirom da u trenutku jezivog zločina nije imao napunjenih 14 godina.
3491390-111-ff
FOTO: NENAD KOSTIĆ
Međutim, kako su šanse da bude oslobođen gotovo nikakve, dečak se osećao do te mere da je svakodnevno počeo da zahteva da bude pušten na slobodu, jer tvrdi da „nema više razloga da boravi u bolnici”.
Činjenica 4: Tvrdi da je “skroz normalan”
Ovaj trinaestogodišnji dječak svakodnevno postavlja pitanja “da li danas izlazim”, a kako vrijeme odmiče i kako shvata da on toga nema ništa, počeo je da insistira na odgovoru zašto je u ustanovi kada je sa njim “sve u redu” i zašto je zatvoren “ kad je normalan”.
Međutim, u posljednje vrijeme dječak-ubica je počeo da iskazuje niz promjena u ponašanju. Leškarenje i opuštenost zamijenio je šetanjem po sobi i dijelu ustanove u kojoj je smješten. Kako je izvor otkrio, dječak je počeo da burno reaguje na male, gotovo beznačajne povode ili čak i bez povoda.
– Iskazuje nervozu i rečima i pokretima, sve češće zapitkuje i zahteva. Ali uvek se sve vrti oko njega i sva pitanja koja postavljaju vezana su isključivo za njega i njegov komfor. Ljudi iz spoljnog sveta ga ne zanimaju! Njegova nervoza nije povezana sa bilo kakvim kajanjem zbog masovnog ubistva. Njega zanima samo on sam – rekao je sagovornik.
3449496-3448444-whatsappimage20230504at9-05-52am1-edit-ff
FOTO: NEMANJA NIKOLIĆ
Međutim, i pored toga što uvjerava da je sa njim “sve u redu”, ljekari su sigurni d
Dječak-ubica koji je 3. maja u OŠ “Vladislav Ribnikar” počinio stravičan masakr i ubio devet školskih drugova i čuvara škole, već skoro dva mjeseca se nalazi na Klinici, na posebnom odjeljenju, ali ljekari koji su s njim u kontaktu ne prestaju da se, u najmanju ruku, iznenađuju njegovim ponašanjem.
Kako u trenutku kada je počinio zločin nije imao napunjenih 14 godina, dječak koji je ušao u istoriju kao najmlađi masovni ubica na sijvetu, nije mogao da bude otvoren, već je jedini način da bude izolovan, odnosno odsječen od svijeta, bilo je njegovo smeštanje u neku zdravstvenu ustanovu zatvorenog tipa, piše Blic.
Na Klinici u prethodna dva mjeseca vršena su razna psihološka veštačenja kako bi stručnjaci pokušali da proniknu u um dječaka-ubice, da pokušaju, između ostalog, da shvati šta ga je podstaklo na stravičan zločin, ali i da li je davao znake koje su ljudi iz njegove najbliže okoline trebali su primjetiti.
Međutim, kako se saznaje od dobro obaviještenih izvora, ljekare koji su imali kontakt sa dječakom mnogo je više šokiralo njegovo svakodnevno ponašanje. A na njih je poseban utisak ostavio pet stvari, piše Blic.
Činjenica 1: Ne pokazuje trunku kajanja
Dječak-ubica nakon što je odveden u Kliniku nije pokazivao ama baš nikakve znake kajanja zbog zločina koje je počinio, iako je lišio života drugove iz svog odeljenja, drugih razreda, ali i čuvara čika Dragana sa kojim je bio u prilično prisnim odnosima, pa čak i kako je utvrđeno tokom istrage, razmjenjivao SMS.
3491326-whatsapp-image-20230611-at-11-02-26-am-ff
FOTO: NEMANJA NIKOLIĆ
Prema teoriji Sigmunda Frojda, superego je etička komponenta nečije ličnosti koja dotičnoj osobi daje moralne standarde na osnovu kojih se ponaša. Superego se razvija mahom tokom prvih pet godina života djeteta, kao reakcija na roditeljske kazne ili odobravanja. Dijete pritom upija moralne standarde svojih roditelja, tradicije porodice i društva u kojem odrasta i u njemu se formira superego, kojim kontroliše agresiju i druge društveno nepoželjne impulse.
Kada dijete ima pravilno razvijen superego, ono osjeća krivicu ili anksioznost prilikom kršenja etičkih standarda postavljenih od svog superega i ima potrebu da se skupi za učinjene greške. Kod dječaka ubice ništa od toga ne postoji.
Činjenica 2: Roditelji ga ne zanimaju
Dječak-ubica od samog početka nije tražio nikakav kontakt sa roditeljima, već se o njima raspitivao samo u kontekstu da li ga oni “izvuku” iz te ustanove. Izvor “Blica” dobro poznat sa slučajem ranije je istakao da je u svim postupcima dječaka-ubice upadljivo to što slana osoba isključivo o sebi.
3450346-12-ff
FOTO: STEFAN STOJANOVIĆ/ MONDO
– On ne pokazuje empatiju i brigu prema roditeljima i porodici, osim ako to nema direktne veze s njegovim komforom. Na primer, kada pita kada će njegova porodica nešto da preduzme (oko njegovog oslobađanja). Očigledno nije planirao ovakav ishod, da će biti u ustanovi, već će odmah na slobodu (jer je u trenutku ubistava imao manje od 14 godina i prema srpskim zakonima ne može biti krivično odgovoran za počinjeni zločin) – rekao je sagovornik.
Činjenica 3: Traži da ga oslobode
Izvor dobro poznat sa slučajem opisivanja stanja dječaka nakon samo nekoliko dana od masakra, navodi da dječak-ubica smatra i da se ponaša kao da je pitanje trenutka kada će izaći sa Klinike, odnosno kada će biti slobodan. Dječak-ubica je po svemu sudeći bio ubijeđen da je to trebalo da se dogodi u prvih nekoliko dana, a kako je ranije objelodanjeno, tokom istrage je utvrđeno da je on detaljno istraživao da li može i kako da bude kažnjen s obzirom da u trenutku jezivog zločina nije imao napunjenih 14 godina.
3491390-111-ff
FOTO: NENAD KOSTIĆ
Međutim, kako su šanse da bude oslobođen gotovo nikakve, dečak se osećao do te mere da je svakodnevno počeo da zahteva da bude pušten na slobodu, jer tvrdi da „nema više razloga da boravi u bolnici”.
Činjenica 4: Tvrdi da je “skroz normalan”
Ovaj trinaestogodišnji dječak svakodnevno postavlja pitanja “da li danas izlazim”, a kako vrijeme odmiče i kako shvata da on toga nema ništa, počeo je da insistira na odgovoru zašto je u ustanovi kada je sa njim “sve u redu” i zašto je zatvoren “ kad je normalan”.
Međutim, u posljednje vrijeme dječak-ubica je počeo da iskazuje niz promjena u ponašanju. Leškarenje i opuštenost zamijenio je šetanjem po sobi i dijelu ustanove u kojoj je smješten. Kako je izvor otkrio, dječak je počeo da burno reaguje na male, gotovo beznačajne povode ili čak i bez povoda.
– Iskazuje nervozu i rečima i pokretima, sve češće zapitkuje i zahteva. Ali uvek se sve vrti oko njega i sva pitanja koja postavljaju vezana su isključivo za njega i njegov komfor. Ljudi iz spoljnog sveta ga ne zanimaju! Njegova nervoza nije povezana sa bilo kakvim kajanjem zbog masovnog ubistva. Njega zanima samo on sam – rekao je sagovornik.
3449496-3448444-whatsappimage20230504at9-05-52am1-edit-ff
FOTO: NEMANJA NIKOLIĆ
Međutim, i pored toga što uvjerava da je sa njim “sve u redu”, ljekari su sigurni d