Mej Vest je jednom rekla: “Pametnije je da te posmatraju nego ne primećuju.” Ona je u pravu, ali šta bi mogla biti svjesna? Bila je, poput nekoliko različitih dama, dovoljno srećna da je začeta ljupkom. Nikada nije mogla da shvati kako je to nastaviti sa životom kao revoltirana žena.
Sve do svoje pete godine, namjerno sam bio u neznanju šta će moj izgled značiti za moj život. Očigledno, to je ono što se škola promijenila, komponuje Shona Sibari iz Chichestera, Sussex.
Shona Sibari
Fotografija: PRINTSCREEN/FACEBOOK
Konkretno, na svijet sam doveden sa ožiljkom koji me čini slijepim na lijevo oko. I pored toga što smo ožiljak eliminisali nešto rano, trebalo je dosta vremena da mi se oko otvori, ipak danas zapravo žmirim na njega.
Kao da to nije bilo dovoljno, moja dva prednja zuba su bila toliko udaljena da su mojim saputnicima dali mnogo dodatnog materijala da me vrijeđaju. Zaista, ni danas, nakon 45 godina, nije se mnogo promijenilo.
Možda sam naučio da se ne tresem toliko kao u prošlosti, ali još uvijek imam na umu da ja, s licem koje ne vidi sve dostojanstveno, nisam mogao puno toga postići u svakodnevnom životu.
Divni pojedinci sve više pronalaze posao bez ikakvih problema
U cjelini znamo mjere koje govore da ljupki pojedinci osiguravaju pozicije sve efikasnije i primaju sve veće plate bez ikakvih problema. Takođe voli život. Zaista, čak i pod budnim okom zakona, nismo nešto mnogo slični – mjerenja pokazuju da će ljupki pojedinci sigurno dobiti manje kazne. Allure daje određenim pojedincima počasti koje su apsurdne. Zanimljivi pojedinci brže napreduju, imaju više mogućnosti, više pratilaca, radosniji su.
Shona Sibari
Fotografija: PRINTSCREEN/FACEBOOK
Postoji tona dokaza da je razlika u radosti između ružne osobe i respektabilno privlačne osobe ogromna. Očigledno, neću se tako baciti sa skele, ali ne mogu odoljeti porivu da svaki dan vidim onako kako je nekim pojedincima jednostavnije – na osnovu toga što su ljupki.
Loša je situacija za strašne pojedince. Možete li u bilo kom trenutku zamisliti nekoga poput mene kao moderatora ili kao Bondovu mladu damu? Ni to što imam divne staratelje nije pomoglo – moj tata je bio model šezdesetih, a mama je izgleda hibrid Elizabet Tejlor i Vivijen Li.
Zauvijek ću pamtiti kada su me odveli u posjetu mojoj neobičnoj tetki. Za ručkom je spustila viljušku i podijelila sa mnom: “S obzirom na sve, neosporno je da niste stekli izvrsnost svoje mame. Želim vjerovati da u suštini imate pristojnu osobu.”
Nisi stekao veličanstvenost od svoje majke
Bio sam slomljen. Trenutno u tom periodu izvrsnost je značajna. Izvrsnost donosi saputnike. Lijepe mlade dame s ravnim zubima imaju brojne pratioce. Ja ih zapravo i nemam. Nažalost, nisam naišao na tu holivudsku situaciju da se čudak pretvori u labuda i svi žale što to odbacuju.
Trebalo mi je mnogo godina i rada da samo priznam da nisam ljupka. Kada sam transparentno pitao mamu, imao sam oko 10 godina, slučajno da sam bio divan. Došlo je do malo dužeg kašnjenja, nakon čega mi je dala do znanja da se “žalim”. To je ono što sam tada shvatio, kako kaže maksima, imam lice koje majka može cijeniti.
Očigledno, za mene nije bilo ništa neočekivano kada sam se pretvorio u tinejdžerku i shvatio da mladići nisu ni na koji način ni u kakvoj formi za mene oduševljeni. Zbrkanog srca gledao sam svoje saputnike kako zadirkuju. Niko ne bi krenuo prema meni. Sjedio bih u ćošku i gubio vrijeme. Tada sam shvatio da moram promijeniti svoju metodologiju u slučaju da mi treba ljepotica.
Shona Sibari
Fotografija: PRINTSCREEN/FACEBOOK
Tada sam shvatio da iskusniji muškarci nisu oduševljeni mojim izgledom – dovoljno im je da ih voli mlada dama od 18 godina. Izgubila sam nevinost zbog tatinog pratioca koji je tada bio u srednjim pedesetim. Od tog trenutka pa nadalje, počeo sam da živim sa rančerom, 42-godišnjim samohranim roditeljem. Bilo je izuzetno teško živjeti na ranču, ali sam mislio da je vrijedno toga – konačno sam nekoga vidio!
Nekada sam se igrao sa mogućnošću da imam neku “kapricioznu veličanstvenost”. Trenutno sam ranije priznao sebe. Ne čini se očito da se brinem zbog toga jer mi ništa, osim miliona plastičnih medicinskih procedura, ne može pomoći. U svakom slučaju, čak i danas, kada vidim da se svaki od ulaza efikasno otvara mojim divnim pratiocima, osećam se kao petogodišnjak u teretani u džungli – mlada dama s kojom se niko ne treba igrati.
Nedavno sam uživao na kraju sedmice sa pratiocem. Ona je slobodna, plava i divna. Nije bilo muškarca koji nije dotrčao da joj učini mali blagoslov – od otvaranja ulaza naviše. Očigledno, nije mi to ponudio jedan od njih. Osećao sam se neprimetno. I