“Porodica se okupila, došao sin mog tetka iz Amerike sa suprugom i djecom, i odjednom nestane soka. Tetak mi kaže: ‘Ajde, skočimo do prodavnice da kupimo par sitnica,’ pošto on nema auto. Pristanem i krenemo.
Kupili smo sokove, malo mesa za roštilj i još par sitnica. Stigli smo na kasu, a tamo radi prelijepa djevojka, mojih godina, slatka kao med. Tetak, naravno, počne me zezati pred njom: ‘Vidi kako je lijepa cura, mogao si joj bar kafu platiti.’ Svi smo se nasmijali, platili stvari, i djevojka nam zahvali sa ‘Hvala, doviđenja’. Na to tetak, sav ponosan na svoj engleski, kaže: ‘F*k you, doviđenja,’ nasmije se, mahne rukom i ode…
Gledam ja, gleda ona, ljudi iza nas u redu zbunjeni, nikome ništa nije jasno. Sjednemo u auto, i ja mu kažem: ‘Tetak, odličan ti taj engleski.’ On odgovara: ‘Jel’ de? Pitao sam unuka kako se kaže hvala na američkom i još par riječi.’
Svi smo se kvalitetno nasmijali kad smo stigli kući, ali sam ga na kraju morao voziti nazad u prodavnicu da se izvine djevojci. Inače, tetak ima 70 godina.”