Nakon razvoda, vratila sam se kući s djetetom i nakon godinu i pol srela divnog čovjeka, 32-godišnjaka, koji je također razveden nakon deset godina braka, ali bez djece. Upoznali smo se tri mjeseca nakon njegovog razvoda. Tokom prvih šest mjeseci bila sam mu velika podrška, jer sam kroz svoje iskustvo mogla razumjeti što se događa u njegovoj glavi.
Nakon toga, priznao mi je da mu smeta što treba odgajati tuđe dijete. Iako voli dijete i mene, boji se da će imati problema u budućnosti ako se odlučimo za vlastitu djecu i da će početi osjećati razliku između njih. Plaši se da bi to moglo dovesti do nesuglasica i da ne želi da bilo koje dijete odrasta u takvoj atmosferi.
Nakon razmišljanja, odlučili smo pokušati dalje, ali sada se bojim kako će se sve razviti. Zanima me ima li drugih koji su prošli kroz nešto slično.