Majka i otac su doživjeli tešku nesreću i završili u bolnici s ozbiljnim ozljedama, u komi. Imali su tri kćeri i sedmogodišnjeg sina. Djeca su često dolazila u crkvu i molila se da Bog spasi njihove roditelje.
Jednog jutra, svećenik je pronašao poruku napisanu dječjim rukopisom. Uspio je pročitati: “Dragi Bože, ako moram birati između oca i majke, molim te, spasi mi majku, a oca uzmi sa sobom.”
Svećenik je znao da djeca često dolaze moliti i pretpostavio je da je poruku napisao dječak. Kad su djeca došla, upitao je dječaka zna li tko je napisao poruku, a dječak je potvrdio da je to bio on. Tada ga je upitao zašto je zamolio Boga da spasi majku, a oca uzme. Dječak je odgovorio: “Velečasni, ja ću narasti, postat ću snažan i moći ću zamijeniti oca u svemu što radi, ali tko će mi zamijeniti majku?”
Svećenik je, dirnut njegovim riječima, ostao bez riječi.