Ivo Andrić: pisac iz Bosne koji je 1961. dobio Nobelovu nagradu

Ivo Andrić je 1961. dobio Nobelovu nagradu za književnost, prema obrazloženju Švedske akademije „za epsku snagu kojom je pratio teme i prikazao ljudske sudbine iz historije svoje zemlje“.

Život

Rođen je 1892. kod Travnika u Bosni. Nobelova fondacija navodi Dolac kod Travnika, a datum se u izvorima navodi kao 9. ili 10. oktobar. Odrastao je u Višegradu, gdje je kao dijete vidio most na Drini koji će postati središte njegovog najpoznatijeg romana. Studirao je u Zagrebu, Beču, Krakovu i Gracu, bio diplomata u Kraljevini Jugoslaviji, a umro je u Beogradu 13. marta 1975.

Zatvor i prve knjige

Prvi svjetski rat zatekao ga je kao studenta. Sredinom jula 1914. austrijska policija uhapsila ga je u Splitu zbog antiaustrijskog djelovanja. Bio je u zatvoru u Šibeniku, a zatim kao politički zatvorenik u Mariboru do marta 1915. Poslije toga živio je pod nadzorom u Ovčarevu i Zenici sve do ljeta 1917. To iskustvo obilježilo je njegove prve knjige. Ex Ponto, zbirka lirske proze, izašla je u Zagrebu 1918, a slijedili su Nemiri, pisani u obliku dnevnika. Obje knjige nose trag iskustva rata i zatvora, a dio Ex Ponta nastao je upravo u zatvoru. Prva pripovijetka, Put Alije Đerzeleza, objavljena je 1920, a između dva rata izašle su tri knjige pod naslovom Pripovetke (1924, 1931. i 1936).

Diplomata

Od 1919. radio je u diplomatskoj službi i službovao u Vatikanu, Bukureštu, Trstu, Gracu, Marseju, Parizu, Madridu, Briselu i Ženevi. U Gracu je u junu 1924. odbranio doktorsku disertaciju o razvoju duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine. Nobelova biografija kao godinu doktorata navodi 1923, dok Zadužbina Ive Andrića navodi tačan datum iz 1924. Posljednja funkcija bila mu je mjesto poslanika u Berlinu, od 1939. do 1941. Poslije napada na Jugoslaviju vratio se u okupirani Beograd. Penzionisan je u novembru 1941, ali je penziju odbio, i rat je proveo povučeno, u iznajmljenoj sobi, pišući.

Najvažnija djela

Na Drini ćuprija, Travnička hronika i roman Gospođica objavljeni su 1945, a Prokleta avlija 1954. Prva dva romana pisana su u toku Drugog svjetskog rata u okupiranom Beogradu. Kasnije su izašle zbirke Nove pripovetke (1948) i Lica (1960), a 1961. i esej Zapisi o Goji.

Zašto je Na Drini ćuprija važna

Roman prati nekoliko stoljeća života oko jednog mosta u Višegradu, od izgradnje u 16. stoljeću do Prvog svjetskog rata. Most je nijemi svjedok onih koji dolaze i odlaze, a pojedinac je uvijek postavljen naspram historijskih, kulturnih i vjerskih okolnosti. Most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu upisan je 2007. na UNESCO-ov spisak svjetske baštine.

Lokalno i univerzalno

Nobelova biografija ističe da Andrić građu uzima iz života Bosne, ali kroz nju prikazuje opšte ljudske probleme. Bosnu opisuje kao prostor u kojem su se stoljećima sudarali uticaji Istoka i Zapada i u kojem žive ljudi različitih naroda i vjera. Ta veza lokalnog i univerzalnog je i srž obrazloženja nagrade, koje govori o ljudskim sudbinama iz historije njegove zemlje.

Nagrada

Prema podacima Nobelove fondacije i Zadužbine Ive Andrića, Andrić je cijeli novčani iznos nagrade, u dva dijela, poklonio za fond biblioteka u Bosni i Hercegovini. Nobelovo predavanje, pod naslovom O priči i pričanju, održao je 10. decembra 1961.

Česta nedoumica: roman ili hronika

Na Drini ćuprija i Travnička hronika obično se zovu romanima, ali ih i sama Nobelova biografija opisuje prije kao hronike nego kao romane u strogom smislu. U Na Drini ćupriji nema jednog junaka koji vodi radnju od početka do kraja: u središtu je most, a ljudi i generacije se smjenjuju oko njega. Zato se knjiga lako čita i u dijelovima.

Gdje danas pratiti Andrićev trag

  • U Travniku, u naselju Zenjak, od 30. augusta 1974. radi spomen-muzej Rodna kuća Ive Andrića, kao dio Zavičajnog muzeja Travnik. Ima sobu rođenja, sobu posvećenu Travničkoj hronici i biblioteku.
  • U Beogradu, na adresi Andrićev venac 8, nalazi se stan u kojem je živio od 1958. Od 10. oktobra 1976. tu radi Muzej Ive Andrića, u sastavu Muzeja grada Beograda.
  • U Višegradu se i danas može preći preko mosta Mehmed-paše Sokolovića, koji je inspirisao Na Drini ćupriju.

Odakle krenuti

Najlakši ulaz je Na Drini ćuprija, roman koji se može čitati i kao niz kratkih priča vezanih za isti most. Ko voli kraće forme, Prokleta avlija ima manje od dvjesta stranica i često se preporučuje kao prvo čitanje. Prati bosanskog franjevca fra Petra, koji je u Istanbulu nevin zatvoren pod sumnjom da kuje urotu protiv osmanske vlasti.

Kratka hronologija

  • 1892: rođen kod Travnika.
  • 1914–1917: zatvor i život pod nadzorom.
  • 1918: prva knjiga, Ex Ponto.
  • 1924: doktorat u Gracu.
  • 1939–1941: poslanik u Berlinu.
  • 1945: Na Drini ćuprija, Travnička hronika i Gospođica.
  • 1954: Prokleta avlija.
  • 1961: Nobelova nagrada.
  • 1974: otvoren spomen-muzej u Travniku.
  • 1975: umro u Beogradu.
  • 1976: otvoren muzej u njegovom beogradskom stanu.

Izvori

Naslovna fotografija: Pudelek (Marcin Szala) / Wikimedia Commons (CC BY-SA 3.0)

Komentiraj