Ivo Andrić je 1961. dobio Nobelovu nagradu za književnost, prema obrazloženju Švedske akademije „za epsku snagu kojom je pratio teme i prikazao ljudske sudbine iz historije svoje zemlje“.
Život
Rođen je 1892. kod Travnika u Bosni. Nobelova fondacija navodi Dolac kod Travnika, a datum se u izvorima navodi kao 9. ili 10. oktobar. Odrastao je u Višegradu, gdje je kao dijete vidio most na Drini koji će postati središte njegovog najpoznatijeg romana. Studirao je u Zagrebu, Beču, Krakovu i Gracu, bio diplomata u Kraljevini Jugoslaviji, a umro je u Beogradu 13. marta 1975.
Zatvor i prve knjige
Prvi svjetski rat zatekao ga je kao studenta. Sredinom jula 1914. austrijska policija uhapsila ga je u Splitu zbog antiaustrijskog djelovanja. Bio je u zatvoru u Šibeniku, a zatim kao politički zatvorenik u Mariboru do marta 1915. Poslije toga živio je pod nadzorom u Ovčarevu i Zenici sve do ljeta 1917. To iskustvo obilježilo je njegove prve knjige. Ex Ponto, zbirka lirske proze, izašla je u Zagrebu 1918, a slijedili su Nemiri, pisani u obliku dnevnika. Obje knjige nose trag iskustva rata i zatvora, a dio Ex Ponta nastao je upravo u zatvoru. Prva pripovijetka, Put Alije Đerzeleza, objavljena je 1920, a između dva rata izašle su tri knjige pod naslovom Pripovetke (1924, 1931. i 1936).
Diplomata
Od 1919. radio je u diplomatskoj službi i službovao u Vatikanu, Bukureštu, Trstu, Gracu, Marseju, Parizu, Madridu, Briselu i Ženevi. U Gracu je u junu 1924. odbranio doktorsku disertaciju o razvoju duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine. Nobelova biografija kao godinu doktorata navodi 1923, dok Zadužbina Ive Andrića navodi tačan datum iz 1924. Posljednja funkcija bila mu je mjesto poslanika u Berlinu, od 1939. do 1941. Poslije napada na Jugoslaviju vratio se u okupirani Beograd. Penzionisan je u novembru 1941, ali je penziju odbio, i rat je proveo povučeno, u iznajmljenoj sobi, pišući.
Najvažnija djela
Na Drini ćuprija, Travnička hronika i roman Gospođica objavljeni su 1945, a Prokleta avlija 1954. Prva dva romana pisana su u toku Drugog svjetskog rata u okupiranom Beogradu. Kasnije su izašle zbirke Nove pripovetke (1948) i Lica (1960), a 1961. i esej Zapisi o Goji.
Zašto je Na Drini ćuprija važna
Roman prati nekoliko stoljeća života oko jednog mosta u Višegradu, od izgradnje u 16. stoljeću do Prvog svjetskog rata. Most je nijemi svjedok onih koji dolaze i odlaze, a pojedinac je uvijek postavljen naspram historijskih, kulturnih i vjerskih okolnosti. Most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu upisan je 2007. na UNESCO-ov spisak svjetske baštine.
Lokalno i univerzalno
Nobelova biografija ističe da Andrić građu uzima iz života Bosne, ali kroz nju prikazuje opšte ljudske probleme. Bosnu opisuje kao prostor u kojem su se stoljećima sudarali uticaji Istoka i Zapada i u kojem žive ljudi različitih naroda i vjera. Ta veza lokalnog i univerzalnog je i srž obrazloženja nagrade, koje govori o ljudskim sudbinama iz historije njegove zemlje.
Nagrada
Prema podacima Nobelove fondacije i Zadužbine Ive Andrića, Andrić je cijeli novčani iznos nagrade, u dva dijela, poklonio za fond biblioteka u Bosni i Hercegovini. Nobelovo predavanje, pod naslovom O priči i pričanju, održao je 10. decembra 1961.
Česta nedoumica: roman ili hronika
Na Drini ćuprija i Travnička hronika obično se zovu romanima, ali ih i sama Nobelova biografija opisuje prije kao hronike nego kao romane u strogom smislu. U Na Drini ćupriji nema jednog junaka koji vodi radnju od početka do kraja: u središtu je most, a ljudi i generacije se smjenjuju oko njega. Zato se knjiga lako čita i u dijelovima.
Gdje danas pratiti Andrićev trag
- U Travniku, u naselju Zenjak, od 30. augusta 1974. radi spomen-muzej Rodna kuća Ive Andrića, kao dio Zavičajnog muzeja Travnik. Ima sobu rođenja, sobu posvećenu Travničkoj hronici i biblioteku.
- U Beogradu, na adresi Andrićev venac 8, nalazi se stan u kojem je živio od 1958. Od 10. oktobra 1976. tu radi Muzej Ive Andrića, u sastavu Muzeja grada Beograda.
- U Višegradu se i danas može preći preko mosta Mehmed-paše Sokolovića, koji je inspirisao Na Drini ćupriju.
Odakle krenuti
Najlakši ulaz je Na Drini ćuprija, roman koji se može čitati i kao niz kratkih priča vezanih za isti most. Ko voli kraće forme, Prokleta avlija ima manje od dvjesta stranica i često se preporučuje kao prvo čitanje. Prati bosanskog franjevca fra Petra, koji je u Istanbulu nevin zatvoren pod sumnjom da kuje urotu protiv osmanske vlasti.
Kratka hronologija
- 1892: rođen kod Travnika.
- 1914–1917: zatvor i život pod nadzorom.
- 1918: prva knjiga, Ex Ponto.
- 1924: doktorat u Gracu.
- 1939–1941: poslanik u Berlinu.
- 1945: Na Drini ćuprija, Travnička hronika i Gospođica.
- 1954: Prokleta avlija.
- 1961: Nobelova nagrada.
- 1974: otvoren spomen-muzej u Travniku.
- 1975: umro u Beogradu.
- 1976: otvoren muzej u njegovom beogradskom stanu.
Izvori
- Nobel Prize – Ivo Andrić, facts
- Nobel Prize – 1961 award ceremony speech
- Britannica – Ivo Andrić
- Nobel Prize – Ivo Andrić, biographical
- Zadužbina Ive Andrića – Biography
- Zavičajni muzej Travnik – Rodna kuća Ive Andrića
Naslovna fotografija: Pudelek (Marcin Szala) / Wikimedia Commons (CC BY-SA 3.0)