Roditelji su doživjeli tešku nesreću i završili u bolnici s ozbiljnim ozljedama i u komi. Imali su tri kćeri i sedmogodišnjeg sina, a djeca su mnogo vremena provodila u crkvi moleći se Bogu za spas svojih roditelja.
Jednog jutra svećenik je pronašao poruku ispisanu dječjim rukopisom. Uspio je pročitati: “Dragi Bože, ako moram birati između oca i majke, molim te spasi mi majku, a oca uzmi k sebi.”
Svećenik je znao da djeca često dolaze moliti i pretpostavio je da je poruku napisao dječak. Kad su djeca došla moliti, pričekao je da završe i potom upitao dječaka zna li tko je napisao poruku.
Kada je dječak potvrdio da je on autor poruke, svećenik ga je upitao zašto je zamolio Boga da mu, ako mora birati, ostavi majku na životu. Dječak je odgovorio: “Velečasni, ja ću odrasti, postati snažan i moći ću zamijeniti oca u poslovima, ali tko će mi zamijeniti majku?”
Svećenik je ostao bez riječi, duboko potresen dječakovim odgovorom.