Razina šećera u krvi obično se održava unutar uskog raspona od 3.9 do 6.1 mmol/L, što je ključno za pravilno funkcioniranje tjelesnih procesa, hormonsku ravnotežu i metabolizam. Razine šećera mogu se povećati do 6.7 do 7.8 mmol/L dva sata nakon obroka.
Inzulin, hormon koji izlučuje gušterača, pomaže u održavanju normalne razine glukoze u krvi. Kada je šećer u krvi visok, inzulin omogućava unos glukoze u stanice, gdje se pohranjuje ili koristi kao izvor energije. S druge strane, glukagon se izlučuje kada je šećer nizak i signalizira stanici da otpusti glukozu u krv.
Norme za šećer u krvi kod djece su iste kao i za odrasle, a koncentracija glukoze ovisi o tome kada je dijete jelo. Dijabetes tipa 2, uzrokovan prekomjernom težinom i inzulinskom rezistencijom, sve je češći i kod djece, obično u pubertetu.
Za trudnice, normalne vrijednosti šećera su specifične za različite faze trudnoće. Do 20. tjedna, šećer bi trebao biti ispod 5.1 mmol/L, dok se kasnije, u drugom tromjesečju, vrijednosti mogu povisiti. Trudnicama koje su već imale dijabetes preporučuje se održavanje razine šećera između 3.3 i 7.8 mmol/L.
Mjerenje šećera u krvi može se vršiti kod kuće uz pomoć glukometra ili u zdravstvenim ustanovama putem različitih testova, uključujući testove krvi i mokraće, te oralni test tolerancije glukoze. Redovito praćenje je ključno za osobe s dijabetesom.
Povišena razina šećera u krvi (hiperglikemija) može nastati zbog dijabetesa, nepravilne prehrane, stresa ili bolesti. Simptomi uključuju pojačanu žeđ, učestalo mokrenje, umor i zamagljen vid. Ako šećer prelazi 10 mmol/L, potrebno je poduzeti mjere kontrole, a razine iznad 15 mmol/L zahtijevaju hitnu intervenciju.
S druge strane, niska razina šećera (hipoglikemija) obično nastaje zbog prekomjernog unosa inzulina, bolesti ili duže gladi. Simptomi uključuju umor, znojenje, razdražljivost i zbunjenost. Liječenje hipoglikemije uključuje brzi unos šećera, poput bombona, i odgovarajuću prehranu.