Stećci: 70.000 kamenih spomenika i 28 nekropola na UNESCO-ovoj listi

Na livadama, uz puteve i na brdima širom Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja stoje veliki kameni blokovi, neki ukrašeni spiralama, polumjesecima, konjanicima i lovcima. To su stećci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici koji se ne mogu naći nigdje drugo u svijetu u ovom obliku i broju.

Šta su stećci

Stećci su nadgrobni spomenici isklesani od kamena, nastali uglavnom između 12. i 16. vijeka. Imaju oblik ploče, sanduka, sljemenjaka nalik kući s krovom, ili stuba. Mnogi su bez ukrasa, a na drugima su uklesani motivi kola, lova, viteških scena, životinja, biljnih ornamenata i astralnih znakova. Pojavljuju se i fantastična bića, poput krilatih konja i zmajeva, kao i arkade u romaničkom stilu. Smatra se da su prvi stećci nastali u drugoj polovini 12. vijeka, da je klesanje i ukrašavanje bilo najživlje od kraja 14. do kraja 15. vijeka, a da je izrada prestala u 16. vijeku. Neki imaju i natpise pisane bosančicom.

Kako su ih zvali

Riječ stećak je naučni naziv, a izvodi se od „stojećak“, odnosno nešto što stoji, veliko i čvrsto. Narod ih je zvao drugačije, zavisno od kraja: mramori ili mramorje, kami, bilizi ili biljezi, mašeti. Nekropole su se ponegdje nazivale i grčkim, rimskim ili svatovskim grobljima. Ti nazivi su do danas sačuvani u imenima mnogih lokaliteta, poput Mramorja ili Grčkog groblja.

Koliko ih ima

Prema podacima iz nominacije za UNESCO, zabilježeno je oko 70.000 stećaka na više od 3.300 lokaliteta. Daleko najviše ih je u Bosni i Hercegovini, blizu 60.000. U Hrvatskoj ih je evidentirano oko 4.400, u Srbiji oko 4.100, a u Crnoj Gori oko 3.500.

Upis na listu svjetske baštine

UNESCO je 15. jula 2016, na zasjedanju u Istanbulu, upisao „Stećke – srednjovjekovne nekropole“ na Listu svjetske baštine. Riječ je o zajedničkoj nominaciji četiri države i 28 nekropola: 20 u Bosni i Hercegovini, po tri u Crnoj Gori i Srbiji i dvije u Hrvatskoj. To je jedan od rijetkih upisa koje dijeli više država regije.

Ko je pod njima sahranjen

Dugo je bila raširena predstava da su stećci isključivo grobovi pripadnika Crkve bosanske, često nazivanih bogumilima. Stručni izvori i UNESCO danas daju širu sliku. Pod stećcima su sahranjivani pripadnici tri srednjovjekovne kršćanske zajednice: pravoslavne, katoličke i Crkve bosanske. Stećci su nastali u okruženju u kojem su se te tradicije preplitale, i upravo je to razlog zašto se smatraju zajedničkim nasljeđem svih koji danas žive na ovom prostoru.

Natpisi koji govore

Natpisi na stećcima su rijetki, ali su posebno vrijedni. Klesali su ih lokalni majstori, pisani su narodnim jezikom, a bilježe imena pokojnika i samih klesara, poneki istorijski događaj, narodnu mudrost i razmišljanja o životu i smrti. Ti kratki zapisi inspirisali su i modernu književnost. Pjesnik Mak Dizdar je 1966. objavio zbirku „Kameni spavač“, u kojoj je svijet srednjovjekovne Bosne pokušao vidjeti očima ljudi sahranjenih pod stećcima.

Radimlja i druge nekropole

Jedna od najpoznatijih nekropola je Radimlja, oko tri kilometra zapadno od Stoca, uz sam magistralni put, gdje se nalaze neki od najbogatije ukrašenih stećaka. Na listi su i nekropole poput Boljuna kod Stoca, Mramora u Musićima kod Olova i Dugog polja na Blidinju. Mnoge druge, uključujući one koje nisu na listi, i dalje su manje poznate i nedovoljno zaštićene.

Jedna nekropola izbliza

Kako izgleda prosječna nekropola, dobro pokazuje Mramor u selu Musići, oko četiri kilometra jugozapadno od Olova. Prema podacima sa stranice nominacije, tu se nalazi 80 stećaka: 25 ploča, osam sanduka i 47 sljemenjaka. Ukrašeno je njih 12, najčešće spiralama, rozetama i tordiranim trakama, a zatim krstovima. Natpisa nema. Mnogi kameni blokovi su s vremenom utonuli ili se pomjerili, a mahovina i lišajevi oštećuju kamen. To je slika koja se ponavlja na mnogim lokalitetima: najveća prijetnja stećcima nije samo čovjek, nego i vrijeme, vlaga i zapuštenost.

Gdje ih vidjeti

Osim u Radimlji i Boljunima, stećci sa UNESCO-ove liste mogu se vidjeti, među ostalim, u Bijači kod Ljubuškog, u Biskupu kod Konjica, na Kalufima kod Nevesinja, u Borku kod Rogatice i u Olovcima kod Kladnja. U Hrvatskoj su na listi Velika i Mala Crljivica u Cisti Provo i nekropola Sveta Barbara u Dubravki u Konavlima. U Srbiji su to dva Mramorja kod Bajine Bašte, u Rastištu i Perućcu, te Grčko groblje u Hrti kod Prijepolja, a u Crnoj Gori dvije nekropole kod Žabljaka i jedna na Šćepan Polju kod Plužina. U vrtu Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu izloženo je više stećaka, među njima i poznati stećak iz Zgošće kod Kaknja, koji dio istraživača povezuje s banom Stjepanom II Kotromanićem.

Zašto su važni

Stećci svjedoče o srednjovjekovnom društvu ovih krajeva, njegovim vjerovanjima, nošnjama, oružju i umjetnosti. Na njima se vide štitovi i mačevi, ali i alati poput čekića i nakovnja, lov na jelene, kolo i viteški turniri. Svaki posjetilac može pomoći njihovom očuvanju: po njima se ne penje, ništa se na njih ne piše i ništa se s njih ne odnosi.

Izvori

Naslovna fotografija: Boris Maric / Wikimedia Commons (CC0)

Komentiraj