Zašto je more slano, a rijeke koje se u njega ulijevaju nisu?

Svaka rijeka na svijetu na kraju završi u moru, a nijedna nije slana. Ipak je more slano, i to toliko da ga ne možemo piti. Odgovor nije očigledan: sol u moru dolazi iz istog izvora kao i otopljeni minerali u rijekama, samo se u okeanu skuplja već milionima godina.

Odakle dolazi sol

Kiša je blago kisela jer iz zraka upija ugljen-dioksid. Kad padne na stijene, polako ih razgrađuje i otapa minerale, među njima i soli. Rijeke te otopljene sastojke nose do mora. Drugi izvor je dno okeana. Američki geološki zavod (USGS) navodi da su hidrotermalni izvori i podmorski vulkani veliki izvor minerala: voda prodire u koru dna, zagrije se, otopi minerale i vrati se u more.

Zašto rijeke nisu slane

Rijeka sol ne zadržava, nego je samo provodi. Vode je mnogo, nova kiša stalno dolazi i otopljeni sastojci teku dalje prema moru. More je odredište: isparavanjem s površine odlazi čista voda, a sol ostaje. Tako se kroz geološko vrijeme nagomilala.

Koliko je more slano

U prosjeku oko 35 grama soli na kilogram vode, dakle oko 3,5 posto. Najveći dio čine natrijum i hlorid, odnosno obična kuhinjska sol. USGS procjenjuje da bi se sol iz svih okeana, ravnomjerno raširena po kopnu, nagomilala u sloj debeo više od 160 metara.

Šta je sve u morskoj soli

Kuhinjska sol je samo dio priče. Kad se uzmu svi otopljeni sastojci morske vode, njihov udio po masi u udžbenicima oceanografije izgleda otprilike ovako:
  • hlorid, oko 55 posto
  • natrijum, oko 30,6 posto
  • sulfat, oko 7,7 posto
  • magnezijum, oko 3,7 posto
  • kalcijum i kalijum, svaki nešto više od jedan posto
Ovih šest sastojaka čini više od 99 posto svih otopljenih soli. Zanimljivo je da su im međusobni omjeri gotovo isti u svim okeanima, iako se ukupna slanost od mjesta do mjesta razlikuje. Mijenja se količina vode u kojoj su otopljeni, a ne sam „recept“. Različiti izvori navode neznatno različite decimale, jer se oslanjaju na različite skupove mjerenja.

Postaje li more sve slanije

Američka agencija za okeane i atmosferu (NOAA) navodi da su prva mora vjerovatno bila tek blago slana i da su se zaslanila otjecanjem s kopna. Danas su sol koju more dobija i sol koju gubi otprilike u ravnoteži, pa se salinitet više ne mijenja primjetno.

Zašto morsku vodu ne možemo piti

Ovo je česta nedoumica brodolomnika u filmovima, a odgovor je jednostavan. NOAA objašnjava da ljudski bubrezi mogu proizvesti samo mokraću koja je manje slana od morske vode. Da bi se tijelo riješilo sve soli unesene čašom mora, moralo bi izbaciti više vode nego što je popijeno. Umjesto da utoli žeđ, morska voda tijelo zapravo isušuje. Zato se na brodovima i u sušnim primorskim zemljama pitka voda dobija desalinizacijom, odnosno uklanjanjem soli iz morske vode.

Sol pokreće okeanske struje

Slanost nije samo pitanje ukusa. Ona utiče na gustinu vode, a gustina pokreće dio okeanskih struja. NOAA opisuje takozvanu termohalinu cirkulaciju (termo znači temperatura, a halin slanost): hladna i slana voda je gušća, pa tone prema dnu, dok toplija voda ostaje na površini. Na sjeveru Atlantika, recimo u Norveškom moru, površinska voda predaje toplotu atmosferi, hladi se, postaje gušća i spušta se u dubinu. Iz toga nastaje spori tok koji obilazi cijelu planetu, a NOAA ga naziva velikom okeanskom pokretnom trakom. Ista agencija navodi da topla voda Golfske struje usput zagrijava atmosferu u hladnim sjevernim geografskim širinama, pa sol u moru posredno utiče i na to kako se toplota raspoređuje po Zemlji.

Nisu sva mora jednako slana

Jadransko more je nešto slanije od prosjeka, oko 38 grama po kilogramu, jer se u toplom Mediteranu mnogo vode ispari. Mrtvo more je oko deset puta slanije od okeana, pa se u njemu ne može potonuti. Baltičko more je, naprotiv, višestruko manje slano jer u njega utiče mnogo rijeka, a isparava malo.

Tuzla: sol jednog nestalog mora

Najbolji primjer da more ostavlja sol i kad ga odavno nema nalazi se u Bosni i Hercegovini. Turistička zajednica Tuzle navodi da je grad nastao na stotinama miliona tona kamene soli i slane vode koje je za sobom ostavilo Panonsko more, povučeno s ovog područja prije više od deset miliona godina. I ime grada potiče od soli: na turskom znači solana, a ranije se mjesto nazivalo Ad Salinas na latinskom i Soli na južnoslavenskom. Geološki zavod Federacije BiH, u tekstu objavljenom na evropskoj platformi GeoERA, opisuje da su naslage nastale u miocenu. Precizna starost zavisi od istraživača, pa se navode različite geološke podfaze. Isti tekst podsjeća i na cijenu eksploatacije. Zbog crpljenja slane vode tlo u Tuzli se od 1947. do 1991. spustilo i do 12 metara, a hiljade stanova su uništene. Prema podacima koje tekst navodi, zbog slijeganja je preseljeno oko 15.000 stanovnika, a uništeno oko 2.700 stambenih jedinica. Iz tog razloga je vađenje soli ispod samog grada obustavljeno 2006. godine. Sol se i dalje dobija iz ležišta Tetima, desetak kilometara sjeveroistočno od Tuzle, i to kontrolisanim otapanjem soli kroz duboke bušotine.

Izvori

Naslovna fotografija: Tim Sullivan / StockSnap (CC0)

Komentiraj