Prihvatite moje izvinjenje, ovo je velika sramota za mene, a trebalo bi da bude sramota i za njega, pogotovo što je on istaknuta osoba, rekao je Hariz Nurkić
Bosanskohercegovački delegat loptice i igrač NBA grupe Portland Pioneersa Jusuf Nurkić s promjenom igre otišao je na svoju posebno omiljenu Eminu Durić, prenosi Dnevni avaz.
Ekstravagantno vjenčanje održano je na zapadnoj strani Dubrovnika na tvrđavi Lovrijenac, koja se nalazi izvan gradskih zidina. Naravno, vjenčanju je prisustvovao veliki broj osoba iz privatnog života, ali i brojne poznate ličnosti iz estrade i sporta, među kojima su Dino Rađa, Enis Belagi, Tarik Filipovi, Petar Grao, Amar Gegi, i Anfernee Simons (iz filma “Svi ga voze”). U svakom slučaju, Nurkićev tata Hariz nije bio tu, i, kako nam je malo-pomalo pričao i tražio da ga podijele, u vrijeme najvećeg zadovoljstva svog djeteta odlučio je da otvori duh i zanimljivo razgovara o sukobima sa svojim djetetom, sa kojim nije zastupao preko pet godina.
Pred početak nam daje do znanja da trenutno nije u pomoći, da je danas korisnik.
– To je put kojim se stiglo. Odgajate dijete, dignete ga na noge, pošaljete ga u svijet, a nakon toga različite varijable postaju možda najvažniji faktor, tako da ja vjerovatno nisam bio rado viđen posjetitelj na tom vjenčanju. Možda su me, koliko je to moguće, predstavili kao prebijenu 14, 15, 20 zvijeri, slično kao, premlatila 14, 15, 20 osoba, pa je vjerovatno i moje dijete bilo sramotno zbog svega toga. Kristoforu Kolumbu i Enesu Trnovevi dugujem zahvalnost što su otkrili Ameriku i mog Jusufa. Štaviše, trebao bih zahvaliti i svojoj drugoj drugoj, jer je i ona, takoreći, dodala da obojica nemamo kontakt – počinje priznanje bosanski monstrum od 213 centimetara.
On dodaje da je glavni sponzor toga bio menadžer Trnovevi, koji je do tada bio anoniman i član poslaničkog kluba.
– Šteti me što se Jusuf ne pominje koliko mu je u odrastanju pomogao prosvjetni radnik Muhamed Umihanić, inače Muho, kojeg nikada nije stigao, a sa kojim je napravio prve korake nakon dosta vremena. Prosperitet mu je bio zasluga mentora Ozrena Seleskovića, tada, tada direktora Osnovne škole „Bašigović“, koji mu je pomagao u „šetanju“ u igračkom smislu, i učitelja Kamberovića u srednjoj školi. Svjesni ste da svako može jahati konja kad je osedlana. Nurki dodaje: “Ponavljam, Enes je imao najviše uticaja, s obzirom da se vodio isključivo novcem”.
Vratio se u 2017. godinu kada je počela erozija među njim i njegovim djetetom.
– Davno sam imao plućnu emboliju i Jusuf tada zapravo nije došao na kliniku. Nikada se nije pitao da li imam novca da kupim lijekove koji su mi bili potrebni za liječenje te embolije. Očigledno je imao trilione, a ne milione, ali u slučaju da postoji zabluda, to bi trebalo ispitati. Da budem iskren, nemam pojma zašto su se tada pojavila neka nesuglasica. Napao je, ne mogu da razumem razlog zašto. Cijeli moj život je proveo boreći se za svoju porodicu. Bilo kako bilo, nije sve to u tom raspoloženju podržalo način na koji zaslužujete.
Velika sramota
Jusuf je, nastavlja sa Harizom, zadržao mogućnost da na vjenčanje poželi dobrodošlicu kome god treba, jer je to bilo njegovo vjenčanje.
Žao mi je, ali nisam mogao to promijeniti. Prihvatite moje izvinjenje, ovo je velika sramota za mene, a trebala bi biti sramota i za njega, pogotovo jer je on istaknuta osoba. Bez obzira na način na koji je predstavljen kao jedna veličina za sve, on se nije obraćao svom ocu od 2017. godine – kaže Hariz.
A na pitanje koliko mu je bilo teško na dan venčanja, odgovara:
Lepo smo se proveli sa komšijom i ja u restoranu. On je moje drugo dijete nakon smrti mog prvog 1993. godine. Teško mi je, ali to su njegovi razlozi, i trebalo bi da se stidi zbog toga. Žao mi je što će ovo uticati na Kenana, mog mlađeg sina. Čuo sam da je Kenan poslao auto po njega da prisustvuje vjenčanju dok se pripremao u Vlai, a zatim u Viegradu.
On sve zna
Jusuf, nastavlja stariji Nurkić, dugo nije kontaktirao ni mamu.
– I on se naljutio sa bratom ili sestrom, pa sam tražila da se moje mlađe dete smesti, uglavnom zbog venčanja. Ne mogu ovo više držati u sebi. Stalno sam čitao, kupio majci auto kad nisam bio tamo i vodio je na ćevape – ne volim ćevape. On lažira neki značaj. Bio je okružen strujama, zna kuda ide i želim mu sve najbolje u životu.
Ne mogu da ga mrzim. Hariz o tome da li bi prihvatio ponudu za pomirenje kaže:
To je moje dijete i ne mogu ga ne voljeti. Trebalo bi da zna ko je žrtva. Vidio sam strašne stvari tokom rata, ali ne mogu