Što bi rekao jedan naš komičar, koji se na internetu vodi kao “neuspijeh jokeru”: “Je l neko na ovom instagramu ujutru kad ustane doručkuje bijeli hljeb, krem sir, parizer, viršle, šunku i jogurt? Ili svi doručkuju tost avokado i poširana jaja?” Zaista, postoji razlika između zdrave i nezdrave ishrane.
Ali marketinški trikovi biznis giganata nas sve češće stavljaju u situaciju da moramo da izaberemo “zdravlje” jer je ono estetizovano i tako dobro izlekramirano, da sada jedemo pice bez tijesta, torte bez šećera, itd.
Eksperti u sve većem broju “superhranu” kao što su kelj, bademi i borovnice nazivaju pravim imenom – nešto između puste želje i izuzetno efektivnog marketinga.
Dobrodošli u Laži Velnesa, našu listu najgorih ideja u pokušaju da se osjećamo bolje i izgledamo bolje, počinje portal Vice. Pitali smo eksperte i konsultovali se sa naukom po pitanju svega što prati ove trendove. Pročitajte cijelu listu i šerujte je sa svojim najlošijim informacijama prijateljima i članovima porodice.
Uprkos onome što vam mnoge knjige i vebsajtovi govore, ne postoji tako nešto kao “superhrana”. Sjajna hrana, svakako. Ali super? Oprostite maline, bademi, avokado, kinoa i losos: Volimo vas, ali nas stvarno nećete učiniti besmrtnim.
Eksperti i istraživači u sve većem broju “superhranu” nazivaju pravim imenom – nešto između puste želje i izuzetno efektivnog marketinga. Na primjer, u prikladno nazvanoj studiji “Provjera stvarnosti: nema takve stvari kao čudotvorna hrana”, objavljenoj u listu Nutrition and Cancer, istraživači su poprilično otvoreni po pitanju da su “priče o ‘čudesnim namirnicama’ ono što prodaje magazin i prostor za reklame ; industrije hrane često nude da sponzorišu istraživanja kako bi prikazali da su njihove namirnice ili proizvodi superiorni, a industrija suplemenata teže ka povećanju prodaje.”
Prema Mintelovom istraživanju iz 2015. godine, uočen je porast od 36% u broju namirnica i pića na globalnom nivou na čijim se etiketama nalaze riječi kao “superhrana”, “supervoće” ili “superžitarice” – a u ovom trendu prednjače SAD. Ljudi su spremni da plate više za ovakve namirnice, sugeriše jedno istraživanje kompanije Nielsen, koje je sprovedeno na 30.000 kupaca na globalnom nivou.
Prema istraživanju iz 2017. objavljenom u International Journal of Behavioral Nutrition and Physical Activity, stopa konzumacije “supernamirnica” najviše je među onima sa višim raspoloživim dohotkom. Ipak, istraživanje također ukazuje na to da je povezanost između socioekonomske pozicije i konzumacije takozvanih supernamirnica delimično izazvano procesom socijalne distinkcije – naime, ljudi ih često jedu zbog utiska koji se stvara da je ono što rade ljudi koji pripadaju visokoj klasi.
Šta stoji iza nauke o “superhrani”
U većini slučajeva, tih 17 zdravstvenih tvrdnji načičkanih naljepnica vaše biljnoproteinske čokoladice ili hladnoćenog soka bazirane su na istraživanjima. Ipak, ta istraživanja, kao i njihovi nalazi i implikacije na vaše zdravlje često su potpuno prenaduvane.
„Ako pogledate prava istraživanja koja su sprovedena na ‘supernamirnicama’, ponekad [su zaključci izvučeni iz njih] preuveličani do te mjere da nisu realistični”, kaže registrovana dijetičarka iz Kolorada Džesika Krendel Snajder.
Na primjer, nakon jedne studije o konzumaciji orašastih plodova sprovedenoj na približno 120.000 muškaraca i žena, koja je objavljena u prestižnom New England Journal of Medicine, svi su odjednom bili oduševljeni činjenicama da ako jedete orašalte plodove, to može umanjiti rizik od smrti za 20 odsto. (!!!). Ipak, ono što je studija zapravo otkrila je to da je kod ljudi koji jedu orašaste plodove barem sedam puta nedjeljno šansa da će umrijeti od bilo kojeg uzroka bila 20 posto manje vjerovatna za vrijeme tridesetogodišnjeg perioda u kome je ova studija rađena, u poređenju sa onima koji uopšte nisu jeli orašaste plodove tokom perioda istraživanja. Studija nije dokazala da su orašasti plodovi uzrok ovih rezultata – i to iz razloga što ljudi na kojima je istraživanje vršeno nisu naumično određeni da jedu ili ne jedu orašaste plodove; studija je bazirana na podacima dobijenim u dvije prethodne longitudinalne studije. Orašasti plodovi su vjerovatno samo jedan od varijanti koje su uticale na ovaj efekat (na primjer, možda ljudi koji jedu dosta orašastih plodova također i redovno vježbaju).
“Lično uvijek preporučujem preispitivanje originalnih studija”, kaže Krendel Snajderova. “Da li je studija vršena na životinjama ili na ljudima? Da li su korišćeni ekstrakti ili cijele namirnice? U kojoj dozi i koja je učestalost konzumacije? Da li je studija pokazala na postojanje korelacije ili kauzalnosti?” Posmatranjem ovih bitnih detalja možemo postaviti stvari u perspektivu prije nego što kupite cijele zalihe od repe koje se prodaju u vašem supermarketu. To znači da čak i ako ste u stanju da dešifrujete apstraktna istraživanja, u većini slučajeva, vesti ne povezuju istraživanje o kome pišu, tako da sam pronalazak istraživanja koja su sumirana u naslovima