Dr Ranko Rajović je vjerovatno najveći majstor u našem okrugu po pitanju ranog unapređenja znanja djece
Koje su najpriznatije greške koje staratelji čine u vezi sa odgojem djece?
Nakon više od 20 godina rada u ovoj oblasti, mogu da grupišem greške u nekoliko klasifikacija. Tada im staratelji to čine jednostavnijim i smanjuju njihove obaveze oko djeteta i brinu se o problemu umora za svoje dijete, ne shvaćajući da je umor značajan napredak u figuri. Jedinstveni skup grešaka je prezaštićenost, prenosi B92.
Razumijem staratelje koji imaju gomilu obaveza i nakon toga se nadaju da će sebi donekle olakšati stvari, ali ipak moraju shvatiti da to može naštetiti razvoju događaja mladića.
Dešava se da staratelji guraju dete u kolicima do druge, treće ili čak četvrte godine života. U trenutku kada ih pitam iz kog razloga to čine, u pravilu nađem rješenje „nama je jednostavnije“, prenosi Zelena učionica.
Drugo, daju delikatnu, pasiranu hranu do druge ili treće godine i odgovor je nešto vrlo sličan – “nama je jednostavnije”.
Isto tako, pretpostavimo da se staratelji moraju malo odmoriti u ranim večernjim satima. Napokon su se vratili kući nakon osam sati rada, doveli svoje dijete iz vrtića, a klinac im skakuće po glavi, po stolovima, sjedištima. Treba da ide u rekreacionu zonu ili u teretanu u džungli. Zatim, u tom trenutku, na ovaj ili onaj način, najjednostavniji aranžman je uključiti televiziju, gdje dijete pronađe nešto fascinantno i to uključuje njegovo razmatranje.
U svakom slučaju, staratelji bi zaista trebali shvatiti šta se dešava u mozgu njihovog djeteta kada oni definitivno ne vole umor.
Umor je ono što se dešava i klinac traži da mu roditelji pomognu. barem neko vrijeme prije, mladić se samo pozabavio problemom umora tako što je otišao u teretanu u džungli ili rekreacijski prostor, pronašao prijatelje i igrao se. Danas postoje staratelji koji pomažu deci da prevaziđu problem umora tako što ih okrepljuju, kupuju kompjuterske igrice ili igračke koje su detetu potrebne, ili koordiniraju pet jedinstvenih vežbi za njega. Shodno tome, mladiću nedostaje prilika i volje da istražuje svoju stvarnost, da istražuje, da se pobrine za problem umora, a nema ni najmaglovitiju ideju šta znači “umor”.
Često spominjete da je pretjerana zaštita glavna prepreka za razvoj događaja djeteta. Iz kog razloga je bitno da se staratelji ne ponašaju ovako?
Mi smo organska bića i njegujemo u društvu s prirodom i trebamo biti predstavljeni klimi. Klinac treba da trči, poskakuje, možda padne i odera koljena i laktove. To je na osnovu toga što u ovom ciklusu dijete stvara i povezuje motor i gledišta.
Imam model kada su u somboru staratelji tražili da se poništi kros, s obzirom na to da dete kada ide kroz šumu može da stane na koren drveta, da padne ili zakorači na neko koso i iščaši nogu, doživi ozbiljan fizički problem, tako da će staratelji tužiti školu pod pretpostavkom da postoji fizički problem.
Zvali su me iz škole, razgovarao sam sa starateljima, pa su od sutra povukli zahtjev.
Doba 20. vijeka odrasla je uz generalno stroge sisteme njege, dok se sadašnji staratelji podvrgavaju preispitivanju zbog pretjerano popustljivosti. Šta znači briljantno?
Pronalaženje ograničenja pretjerane zaštite i teškog djetinjstva je zaista uvid njegovanja. Dete treba da ima jasne granice koje postavlja staratelj. Normalno je da mladić pokuša da ode predaleko, ali linija je tu, pa ćemo bez muke vratiti klinca. U slučaju da staratelji ne postave granicu i dopuste mladiću da radi ono što mu je potrebno, onda dolazimo do problema s obrazloženjem da dijete ne može sebi postaviti granicu. U slučaju da to znamo, uz tonu obožavanja i upornosti nećemo pogriješiti.
Opšta sklonost starateljima, čija djeca odrastaju uz oštroumno napredovanje, jeste da im stave telefon ili tablet u ruke kada nemaju vremena ili metode da ih ubrzaju. Kako trenutne inovacije utiču na razvoj događaja mladih?
Nove inovacije su korisne, ali čuvari moraju shvatiti da mogu biti destruktivni pod pretpostavkom da ih dijete koristi na tonu.
Šteta je u tome što klinac gubi osećaj za vreme, pa može da se igra 20-30 minuta, ima situacija da se mladunče zeza i po nekoliko sati. Sa nedostatkom osjećaja vremena i odsustvom umora, mladić dobija brojne motivacije kroz kompjuterske igrice i svaki efikasno obavljen posao u kompjuterskoj igrici ispunjava ga radošću. Zatim nastavlja sa igrom pun žara i očekivanja, naravno prelazi još jedan nivo i