“Sjećam se naših igračaka… Sad se hvatam za jednu” – komponovao je pratilac Ane Božović, koja je u klanju u “Ribnikaru” šutnula kantu.
Vjerujem da te je raj zagrlio:
Zaoštravanje posle klanja na Vračaru 3. maja, kada je Kosta Kecmanović (14) ubio devetoro svojih drugara i službenika bezbednosti u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar”, ne jenjava. Pismo koje je pratilac Ane Božović, ubijene u klanju, ispratio njenom velikom saputniku, cepa njeno biće.
Ovo pismo je majka ubijene gospođice podijelila na Facebooku uz opasku: Jedna mlada dama dala primjer odraslima o pamćenju. Draga srca i preterano briljantna.
– Draga Ana, ovim pismom ostajem u kontaktu sa tobom uprkos činjenici da shvatam da smo mnogo milja daleko – počela je ova mlada dama pismo.
– Prihvatam gde se računa da na nekom mestu postojiš i da se sada sećaš svakog svog saputnika, pa i mene. Možda nas oboje vidite kako trčimo zajedno u Krašićima sa cijelim kamionom klinaca, koji vas progone jer vas poštuju.
ZAŠTO SE SVIJET PREVRĆO
Vidim nas kako skačemo sa kamenja. Vidim kako voda eksplodira i blista na suncu poput blistavog neba, gdje se trenutno nalazite. Ne mogu a da ne posumnjam da zemlja i raj mogu biti izuzetno bliski. To je razlog zbog kojeg vas stalno razmišljam.
Sjećam se našeg kikota dok veselo skakutamo po obali i okeanskih djaka koje zajedno izvlačimo. Sjećam se naših igračaka… sad hvatam jednu od njih. To je stabilna sova, koju ste izvukli iz staklene vitrine jer se pokazalo da je nikako ne mogu “dobiti”. Zauvijek ću pamtiti naš zagrljaj i veselo poskakivanje kada smišljaš kako da moja želja ispuni očekivanja.
Nisam stigao da vas obavestim da je ta sova bila rekvizit na času nauke kada sam pokazivao nešto ili dve o varijantama sova skloništa za konje. Nisam ti rekao da sam stalno legao sa tom mutnom pernatom sovom. Pomogla mi je da se sjetim ljeta, mirisa okeana i tvog prisustva.
Ne sviđa mi se to više. Pitam pametnu sovu da shvati iz kog razloga se svijet preokrenuo. Ona me jednostavno posmatra ogromnim očima, veoma nalik mojim roditeljima kada im postavim taj upit.
Moram te se sjetiti kao prošle godine upravo sada, kada sam mislio da ćemo se naći na okeanu. Nemam pojma koliko dugo mogu sebe da zavaravam, ali je tako mnogo jednostavnije.
Wonderful Companion
Verujem da te plavo nebo zagrlilo kao nekada plavi okean. Neću propustiti da te se setim. Stalno ćeš biti moj vrhunski pratilac sa kojim se smijem i gledam sumrak u Boki. U trenutku kada nestane i posljednji snop svjetlosti, podijeliću s vama: “Odmori se zdravo!” Volim te – završila je jadna mlada dama.
Ovaj izuzetan pokolj još uvijek je u javnosti ne samo kroz jadna sjećanja porodica i pratilaca dotičnih ljudi. Ispitivanje još napreduje. Ne razume se ni kakva će biti sudbina krvnika Koste Kecmanovića.