U Hrvatskoj ima još nečeg i više nepoznatih radnika, i onih iz susjednih zemalja, kao i iz sve udaljenijih zemalja poput Indije, Nepala, Filipina… Ne radi se samo o honorarnim zaposlenicima u turističkoj industriji, ali sve više češće dodatno o ljudima koji se koriste u cjelogodišnjim zanimanjima.
Oni putuju ogroman broj kilometara i doprinose velikom broju eura za rad ovdje. Neki namjeravaju da ostanu duže, drugi čvrsto sjede za superiornu plaćenu poziciju negdje drugdje ili priliku da se vrate. Oni su ispričali svoje iskaze za HRT-ovu emisiju Labirint.
Podižu kredite
“U trenutku kada sam došao iz Indije u Hrvatsku, platio sam 6.000 eura za radni grant. Dakle, imam kredit. Trenutno šaljem gotovinu mami. Oni će se pobrinuti za kredite”, rekao je Indijac Sandeep D’ souza.
Značajno veći zasluge privukao je Niroy Pokhrel iz Nepala, koji je u Hrvatskoj od prošle godine i radi u samoborskoj razvojnoj organizaciji s 10 različitih suboraca. “U trenutku kada sam došao 2022. godine, kuna je još bila vrijedna truda. Tako da moram platiti oko 50.000 kuna. Nabavio sam oko 7.000 eura, platio ured i došao ovdje”, otkriva Niroy.
U trenutku kada se Nazrin Timmapur prethodno vratila prilično dugo, da plati 2.500 eura indijskoj organizaciji, samohrani roditelj troje djece, bez plaće, založio je svoje zlato. “Založio sam zlato u banci. Uzeo sam kredit od banke i dao taj novac specijalistu i nakon što sam došao ovdje, dosta dugo sam slao gotovinu banci i pokrio obavezu”, kaže Nazrin.
On stalno šalje ogromnu količinu novca kući s obrazloženjem da tamo ima dvoje djece čije školovanje plaća. “Stalno im šaljem svoju odštetu, a mi ovdje trošimo odštetu moje djevojke”, otkriva on.
“Trebalo bi istrajati”
Novac za porodicu je novac za ono što dolazi. Ne razmišlja o sebi, pogotovo sada kada je njena djevojka uz nju i sarađuju. Napustila je pogodnosti koje je plaćala poljoprivredna organizacija u svjetlu grupa i ponizno živi u povjerljivoj kući. Uz jednu nadoknadu treba da plati stan i hranu.
„Takođe, hrana, da. Zaista, i kupovina, možda će nam ostati 100 ili 200 eura. To je dovoljno što se nas tiče s obzirom da smo zajedno, dvije osobe, ja i moja djevojka. Ona ne jede puno. Jednostavno, tako se kolačić mrvi. Treba istrajati”, rekla je Nazrin.
Nazri najviše nedostaju njena deca. Radila je u Hrvatskoj, onda je u tom trenutku otišla u Kuvajt i bila domar, a onda se vratila u Hrvatsku. Stvarni rad u organizaciji za proizvodnju paradajza, ustajanje u pola iza četiri nije značajno, kaže ona, to je sve za njene najmilije. Njena djevojka Muskan Timmapur ne vidi Hrvatsku samo kao mjesto za unos novca, za nju je Hrvatska znatno više.
“Imam priliku u Hrvatskoj”
“U Indiji imamo prevelik broj ograničenja i pravila jer dame ne mogu izaći, mlade dame mogu razgovarati s mladićima i ne mogu ništa same. U Hrvatskoj imam priliku i mogu sve, razgovarati s nekim mladićima ili se uputim na neko mjesto, cijenim, kao pratioca, razgovaraj, idi bilo gdje. Prilika je tačka u kojoj mogu uložiti svoju energiju koliko mi je potrebno”, spominje Muskan.
„Zaista, dobro sam. Živeću ovde. Mogu da dovedem sestru i ona se može koncentrirati ovde. Pusti nas dvoje da živimo ovde. Posle toga mogu da pozovem brata i sestru i on može ovde da uči ili nešto postigne. Nema šta oni ne mogu.Nisam se koncentrisao ni na šta.Međutim oni ispituju.Mora da su nešto u svakodnevnom životu.I ovo pošto trebamo da zadržimo majku da dalje radi.Možda trenutno želi da se odmori Radit ćemo za nju”, rekao je Muskan.
Filipinci Jaypee Jagorin i majka Jean Cortes rade više od dvije godine. Štaviše, možda bi željeli ostati u Hrvatskoj.
“Zaista, to je sve. To je moja fantazija. Prijavio sam se s obzirom na to da je naknada velika, to je razlog. Onda sam vidio pojedince ovdje. Super, srdačni. Nemam Najmaglovitija ideja, možda ću se prijaviti za boravak ovdje u svjetlu moje djevojčice. Ovdje je donesena na svijet. U Hrvatskoj”, kaže Jaypee.
Kaže da bi volio da mu djevojka živi u Hrvatskoj.
“Kad znate, na Filipinima je slično kao i kod nas, ali velika kompenzacija. 800 eura je moja kompenzacija, ponekad pošaljem i 300 eura na Filipine”, kaže Jaypee i dodaje da je za njegovu malu porodicu dovoljno 500 eura. Filipinac Melchor Lundag rekao je da Filipinci žive od riže, a na Hrvatsku gleda kao na mirnu zemlju. “Ovdje sam samo zbog svoje porodice, pa im šaljem 70% svoje naknade”, rekao je.
(Index.hr)