“Neki ljudi koji mene posmatraju kroz prizmu samo kao Novakovu suprugu mogu da dožive kao neku vrstu pametovanja sve ono što ja pričam, a ja samo želim da sa ljudima dijelim svoja iskustva”, riječi su Jelene Đoković, direktorice fondacije “Novak Đoković” i supruge Novaka Đokovića. Gostujući u emisiji “Kec na jedanaest” na televiziji K1, zajedno sa psihoterapeutom Smiljanom Grujić, Jelena je pričala o roditeljstvu i brizi o djeci. Na samom početku otkrila je sa kakvim se komentarima susretala.
“Kao mlada djevojka već sam bila pred kamerama i dosta sam odrastala pred njima i naravno da sam bila prosuđivana. Nastavljam i dalje da budem u žiži interesovanja, da li sam se dobro obukla, nasmijala, rekla nešto što smijem ili ne smijem. Nezavidna pozicija Za jednu mladu ženu. Interesantno putovanje, tako mi je dodijeljeno i moram da se snađem što bolje mogu”, rekla je Jelena i istakla da se ne slaže sa teorijom da je “ljudima koji imaju novac, sve mnogo lakše”.
“Neki ljudi koji mene posmatraju kroz prizmu samo kao Novakovu suprugu, mogu da dožive kao neku vrstu pametovanja sve ono što ja pričam, a ja samo želim da sa ljudima dijelim svoja iskustva. Postoji neka vrsta utiska, da su osobe koje imaju pare mnogo lakše Naprotiv, nije.Mi smo još više zbunjeni, jer bi sad trebalo da znamo sve, jer imamo taj novac i prilike, u stvari ne. Taj novac je nekako i pojačivač svih naših strahova, sumnji. Novak i ja smo bili poprilično mladi kada smo došli do tog novca i mogućnosti i mnogo sam zahvalan što su oko nas bili ljudi koji su nam pomogli da postavljamo pitanja i učimo. Nažalost, bez učenja malo ko može preživjeti u ovom svijetu koji se stalno mijenja, osuđuje i nameće gomilu nekih ideala , ali da li uopšte postoji ideal”, rekla je supruga Novaka Đokovića.
Iako svi kažemo da smo imali sretno djetinjstvo, Jelena smatra da smo vaspitani tako da to kažemo.
“Mi smo svi vaspitani i trenirani da vjerujemo da imamo sretno djetinjstvo. Imali smo djetinjstvo kakvo smo imali, ako krenemo da čačkamo neke stvari, svašta nešto se nađe tu. Treba da budemo zahvalni za naše roditelje, topli dom. Ako kažemo da nam nešto smeta, ne znači da nismo zahvalni, već samo rješavamo nešto što je ostavilo dublji trag i što utiče na nas, da budemo možda džangrizavi, bijesni, nervozni”, rekla je Jelena i dodala da smatra da je u redu izraziti ljutnju.
“Često pričamo i na temu emocionalne pismenosti, sa ciljem da razbijemo tu tabu temu koliko su bijes i ljutnja nešto što ljudi ne smeju da izraze. Nekoliko puta su se dešavale stvari gde ljudi izbegavaju da kažu da su ljuti. Zašto? Zato što smo kao mali bili naučeni da imamo prihvatljive i neprihvatljive emocije. Kada smo sretni, imamo odrasle osobe kojima su djeca previše sretna, a kada su ljuti, onda ide rečenica ‘Nemoj ti meni da odgovaraš'”, istakla je Jelena i otkrila sa čime se susretala kada je počela da priča sa drugim roditeljima u ovoj sredini.
“Ljudi nisu spremni da uče o tome, jer nam to navodno dolazi prirodno. Prošle godine kada smo doveli dr Šefali, ona je pričala o tom svjesnom roditeljstvu. Ja sam njena učenica i jako živim tu ideju svjesnog roditeljstva. Onda sam shvatila koliko puno imam da radim na sebi”.
Nedavno je bio gost bio i dr Gabor Mate, koji je govorio o zavisničkim navikama i ponašanju, kao i o traumama. Jelena je istakla da je važno da dijete osjeti da je njegova emocija prihvaćena.
“To je otključalo mnoge teme i pomoglo nam je da dopremo do ljudi. Nije neophodno da se dogodi rat ili holokaust, pa da pričamo o traumi. Djeca svakodnevno doživljavaju neke stresne situacije koje postaju traumatične za njih, ukoliko su usamljena u tome. Ukoliko roditelji nisu shvataju ozbiljno dijete koje ima problem, sve manje će to dijete kasnije dolaziti kod roditelja i povjeravati se, jer dijete počinje da gubi povjerenje. nije riječ o tome, da ono odmah ustane i ne stisne zube, da će biti neodgovorno ili će uvijek odustajati odmah na prvu.Mi tako projektujemo naše strahove mnogo daleko, a ono što treba da uradimo u tom trenutku, jeste da odgovaramo njegovoj potrebi. A šta je njegova potreba? Da bude viđeno, prepoznato, da ta emocija bude prihvaćena“, objasnila je Jelena Đoković i osvrnula se na ekstreme u roditeljstvu.
“Postoje dva ekstrema u roditeljstvu. Ono koje je strogo autoritativno, tradicionalno, gdje dijete nema prava. Imamo gomilu nekih rečenica koje su poznate svima nama, jer smo odrastali u tom društvu, a onda smo došli u neki drugi ekstrem gdje je to popustljivo roditeljstvo , gdje ne postoje granice i gdje je djetetu ‘sve može’. Ni jedno, ni drugo nije dobro”, savjetovala je Jelena.
“Djetetu trebaju granice, jer to znači ljubav, vođstvo, povezanost, osjećanje situacije. Ako se na lijep način postavi granica djetetu, ne pričamo o etiketiranju, kažnjavanju, prijetnjama, uslovljavanju, pričamo o zdravom odraslom čovjeku, koji je sebe dove