BIO SAM KLINIČKI MRTAV! DA ME VIDE POJELI BI DIPLOME! Život slavnog golmana U MOMENTU je stao: Rekli su mi da me je OVO SPASILO

Postojanje Zvonka Milojevića razdvojio je jedan sekund – udar u parket, zbog čega je već duže vreme u invalidskim kolicima.

U sportskim arhivama ostaće zabeležen kao najmlađi golman koji je u bilo kom trenutku nastupao za glavnu grupu Crvene zvezde.

U velikom životnom prijemu za Kurir pred finiš 2022. godine, govorio je o svojim fudbalskim polazištima, profesiji, starateljima, supružniku, mladima, ali i o sjajnim pojedincima koji su bili uz njega kada ih je zaista želeo.

– Najupečatljivija uspomena u životu pojedinca obično je povezana sa adolescencijom i nekoliko utakmica iz tog ranog perioda, ali trenutno kada vratim film, glavna stvar čega se jasno sjećam je dan kada sam otišao na Maracanu, na glavni instrukcijski sastanak 1986. Bio sam u čudu. Envision, klinac iz skromne zajednice dolazi u najveću arenu ovde… Sama istina koju sam upravo video bio je susret za mene, a da ne govorim o načinu na koji ću se tamo pripremiti…

Zvonko Milojević
Fotografija: Povjerljiva kronika
Takođe je smislio kako je zbog tate stigao u Zvezdu.

– Moj tata Radovan je bio pristojan fudbaler, igrao je na levom krilu. Fascinantna je priča iz dana kada je služio taktičku pomoć u Vinkovcima. Pojedinci iz kvartovske prve asocijacije Dinamo vidjeli su ga u stvarnom životu, ponudili su mu pristojan dogovor, zadatak za njegovu bolju polovinu, udobnost za njegove najmilije. Deda nije dozvolio ocu i samo mu je dao do znanja da ne može izaći iz kuće, on je glavni muškarac među glavnim korisnicima u porodici. Poučen tim iskustvom, otac se nije suzdržao kada se jednog dana pred kraj avgusta 1986. godine ispred kuće u Jagodini zaustavilo vozilo sa pojedincima iz Crvene zvezde. Tako sam se pojavio na Marakani, i tako se kroz mene materijalizovao dio njegovih fudbalskih snova.

Kao da je bilo juče, priseća se drugog kada se vozilo beogradskih tablica pojavilo kod porodične kuće u Jagodini.

– Jedne večeri, pre jeseni, vraćam se sa terena, gde sam sa pratiocima igrao fudbal, i ispred kuće vidim vozilo sa BG tablicama. Odmah sam požurio kući, kada su došli iz Zvezde. Podijele sa mnom: “Došli smo da vas uputimo prema dogovoru.” Pitam: “Zašto me trenutno vodiš, kraj je avgusta, moram na čas.” Shvatili su mi da je ovaj trenutak najbolja prilika, s obzirom na to da uskoro počinje nova školska godina i da ću nakon nastave dolaziti na dosljedne pripreme. To je tačka u kojoj je posredovala moja mama, koja je rekla: “Znate šta, on može da ode kad god mu treba, a pod pretpostavkom da mu nedostaje u školi, vraća glavni prevoz za Jagodinu!” Tako bi.

Zvonko Milojević
Fotografija: Povjerljiva kronika
Osvrnuo se i na popularnu utakmicu u Tokiju 1991. godine kada je Zvezda trijumfom protiv Kola iz Čilea stigla na najvišu tačku sveta.

– Mesec dana posle služenja vojnog roka, vratio sam se u crveno-bele i brzo se čuvao na utakmici u Valjevu, a posle pola godine otišli smo u Tokio. To je način na koji je nedavno išlo brzo. Zaista, postoji jedna fascinantna priča. Dejan Savićević, koji je tada bio skiper, tražio je od mentora Vladice Popovića da u Tokiju u objektivu bude Dragoje Leković, koji je došao iz Crne Gore, a ne ja. Odgovorio je: “Dejo, ti si zvijezda ove grupe, ali ja sam mentor i ja zaključujem ko će biti u grupi.” Izvanredni sveštenik se prema tome tako grubo ponašao, iskreno i istinito. Tada je Dejo u tom trenutku mentoru dao do znanja da će u slučaju da Leković ne bude objektivan, namjerno dobiti crveni karton. Zadovoljio je svoju obavezu. Ostalo nam je deset na terenu. U tom trenutku smo vodili 1:0, sa igračem manje postigli smo dva dodatna gola i zasluženo postali klupski gazde svijeta.

Na račun fudbala upoznao je duboko ukorenjene pratioce, među kojima su Dejan Stanković i Aleksandar Janković.

– Dekijevo i moje druženje je začeto kada je on iz adolescentske grupe došao u glavnu grupu Zvezde. Ja sam tada bio načelnik. Znao sam koliko je to bilo problematično u tom periodu i krenuo sam da se borim za njega. Otprilike tada je on živeo u Zemunu, a ja na Novom Beogradu. Otišao sam po njega vozilom da ga uzmem prije treninga. Tada je imao 18 godina i nije imao dozvolu za upravljanje vozilom. Igrači vas posmatraju suprotno kada vide da bežite iz komandantovog vozila, a različito kada se pojavite u transportu. Imao je moje potpuno uverenje, ali je sve zaslužio. On je moj usvojitelj.

Zvonko Milojević
Fotografija: povjerljivi dokument
– Dodatno sam i pomoćni roditelj Aleksandra Jankovića. On je samo jedinstvena priča. Drago mi je da sam

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *