U trenutku kada staratelji krenu nizbrdo, a posebno kada trenutno nisu spremni da se nose sa sobom, mnogi pojedinci razmišljaju o tome da svoje roditelje smjeste u starački dom.
Ovi izbori su rijetko jednostavni, a tu je dodatno i procjena društva. Jedna gospođa je odlučila da objasni zašto je odabrala da svoju mamu smjesti u starački dom, i kako se njen život kasnije odvijao.
Pokušajte to ne PROPUSTITI
Na čijem duhu ostaju grijesi: Šta su mladi dužni nagraditi svoje zrele staratelje kada odrastu?
„Jednom prilikom sam se vratio kući s posla i zatekao sam ulaz potpuno otvoren. Utrčao sam u potkrovlje, i čuo sam vodu u toaletu. Voda se prelivala iz kade na pod i prethodno je počela da izlazi u kupatilo. Zvao sam mamu, ali odjednom niko nije odgovorio.
Kako bi bilo preporučljivo da odgovorim, gdje bi bilo preporučljivo da idem? Gdje bih je sada mogao naći, pomislio sam.
Otišao sam do komšija, koji su mi javili da su je videli kako sedi na sedištu sa različitim bakama iz kraja pre ulaska u objekat. Pobegao sam tamo i ušao u trag kako sjedi s tim damama i priča. Gledali su na mene kao da nisam tipičan.
Razgraničenje
Fotografija razgraničenja: Shutterstock
Od početka je moja majka izgledala sasvim obično, ali nisu shvatili da ima Alchajmerovu bolest i da je ranije imala gomilu snažnih epizoda. Nagovorio sam je da se vrati kući, razmišljajući na putu kako da se snađem s njom. Ne mogu je više pustiti. Ne mogu stalno da je pratim. Iskoristio sam se, i zaista, ne bih ni volio da svu svoju energiju u životu posvećujem samo tome da se zaista fokusiram na nju. Trebao sam povremeno da izađem sa svojim drugovima, da upoznam nekoga…
Dugo sam se borio sa sklonošću da je prodajem, da sam užasna osoba, posebno dok je ona pogubljena. Onda me je strašno iznervirala. U trenutku kada je napunila 84 godine, počeli su redovniji napadi i neprijateljstvo. U trenutku kada bi neko ostao s njom, ona bi gađala pojedince svime što bi joj se dohvatilo. Uporno je počela da ostavlja slavine da rade, bacajući svu svoju odeću u kadu, lavabo…
Odabrao sam – moram je smjestiti u dom. Našao sam jednog koji ima praktično iskustvo u bolnim starijim osobama. Tamo će imati stabilno upravljanje koje joj ne mogu dati, i zapanjujuće obzir.
Majka je tu godinu dana. Počeo sam da radim bolje, pošto sam intelektualno staloženiji i osveženiji. Moja javna aktivnost je počela da se razvija. Moje kontemplacije su konačno sređene…
Ja stalno posjećujem mamu. Štaviše, shvaćam da je s njom sve u redu. U svakom slučaju, nešto mi zapravo daje harmoniju… Jesam li joj u jednom trenutku mogao pomoći? Da li i vi osuđujete mene?”
(Stil.kurir.rs)