Sanja Domazet, liječnička njegovateljica iz Osjeka u Hrvatskoj, sa 48 godina odlučila je potpuno promijeniti život i preseliti se sa porodicom u Njemačku. Sve se dešavalo davno, a ona napominje da se, uprkos činjenici da joj je bilo teško na početku, sada ponovo probudila.
Ona ističe da je njen poziv izuzetno cijenjen u inostranstvu, te da je od naknade od 780 eura prešla na platu od čak 3.000 eura. Radi na odjelu intenzivne psihijatrije za odrasle na klinici u Münchenu, a prije toga je dosta dugo radila u KBC-u Osijek.
U Hrvatskoj se jako dugo borila s kreditom Švicaraca, što je i bio glavni razlog za njen red, jer se više nikada nije mogla novčano izdržavati.
– Moja naknada je bila oko 800 evra, zavisno od količine noćnih dežurstava. To je bilo adekvatno da se ne živi tada, u tom trenutku, a da ne spominjem sada. S tom naknadom otišla sam u Njemačku, gdje radim za 3.000 eura – priča Sanja za Index.hr.
Nadalje, ona dodaje da zapravo nije imala dovoljno novca da nastavi sa svojim pregledima.
– Koncentrisao sam se na honorarno da bih postao lekar i trebalo mi je više novca da platim još jednu godinu studija, pa sam pitao hitnu ambulantu gde sam pokušao da mi daju kredit da platim deo troškova školovanja i uradim testove, međutim odbili su me.
Zatim, nakon pola godine rada u klinici u Minhenu, organizacija za dobrobit platila joj je dvije godine priprema. Njeno glavno opredjeljenje je bilo da završi školovanje i potpiše ugovor kojim se obavezuje da duže vrijeme neće napuštati svoje radno mjesto.
Trenutno joj je žao što nije napravila ovaj korak ranije, ali radije ne krije da joj je u početku to nesumnjivo predstavljalo izazov.
– Bilo mi je teško kada sam otišao. Imao sam 48 godina i mladića od 13 godina. U svakom slučaju, nikada se nisam žalio što odlazim i molim vas prihvatite moje izvinjenje, nisam to učinio mnogo ranije. Imao sam ranije informacije o njemačkom jeziku, tako da mi je bilo nešto jednostavnije. Moja djevojčica je prvo u školi pričala na engleskom, dok moj saučesnik nije imao ranijih informacija, međutim za ni manje ni više od godinu dana idealizirao je jezik tako da sada može razgovarati s drugima.
On kaže da su rente preskupe, ali da je to razlog zašto su preostali troškovi znatno niži nego u Hrvatskoj.
– Živim u predgrađu Minhena, gde su stanovi neobično skupi. Pratio sam svoju djevojčicu i svog saučesnika, zakupili smo trosoban potkrovlje od 80 kvadrata i mjesečno plaćamo 1.400 eura u koje je uračunato grijanje i voda, a struja se plaća samostalno.
Sanja otkriva da im ostaje ogroman teret novca kada se pobrinu za relativno mnoštvo računa.
– Imam odštetu od 3.000 evra, a moj saučesnik 1.800 evra, a nakon plaćanja stana i komunalija, ostao nam je kamion gotovine. Ovdje je sve, uključujući hranu, puno jeftinije nego u Hrvatskoj.
Napominje da radi u izuzetnoj grupi, u kojoj nema smeća.
„Radimo u ekspertskoj grupi u kojoj se svačiji stavovi posmatraju na sličan način. Ovo je alternativni, socijalizovaniji svet. Ko god dođe, znaće se da li je voljan i posvećen – kaže negovateljica.
Nadalje, naglašava da je pristup radu u Njemačkoj jedinstven, ali da se psihički osjeća bolje.
– U Njemačkoj je po propisima zabranjen rad u smjenama, na primjer dnevna smjena od 19 do 19 sati, pa noćna smjena sljedećeg dana od 19 sati. do 7 sati ujutro i nakon toga dva dana odmora. U KBC-u sam generalno radio u okretnim pokretima i njegovao sam ih, nedostaju mi ovdje u Njemačkoj jer kada sve to spojite, imate više slobodnih dana u mjesecu.
Bilo joj je potrebno dugo ulaganje da se privikne na svaku od promjena.
– Trebalo mi je ulaganje da bih se navikao na nemačka kretanja. Imaju jutarnje, večernje i noćne smjene, kao i na raspolaganju za potencijalne hitne slučajeve selidbe koje se izdašno nadoknađuju. Jutarnja smjena je od 6:30 do 15:00, a podnevna od 12:45 sati. do 20:45 osim toga, noćna smjena je od 21:00. do 6.30 sati – kaže Sanja i dodaje:
– Što se tiče samog posla, u Nemačkoj sam izuzetno umoran i dajem više od 100% od sebe, što se i očekuje radeći. Prilagođavanje porodičnih obaveza i posla sve je teže. Više sam zabrinut zbog odlaska na posao, jer su ovdje pojedinci dinamični od jutra do mraka, bez obzira na radno vrijeme. Sve u svemu, ja na to gledam kao na solidnu iscrpljenost.
U Hrvatskoj je stalno bila pod stresom oko sredstava i hoće li imati adekvatan broj imovine za svoju maloljetnu djevojčicu.
– U Hrvatskoj sam bio intelektualno iscrpljen i uznemiren u svjetlu činjenice da mi je trebalo više gotovine da dospijem