Ovo je valjana i prodorna priča o željnoj sestri koja nije mogla očima razaznati svoju mlađu sestru jer je pretpostavljala da je bolja i efikasnija u svemu, a kako to biva u svakodnevnom životu, niko ne shvata šta se uzima pokriti u tajnosti.
Ovo je njeno priznanje
– Kada sam uhvatio kovertu u ruke, odmah sam uočio pisanju. Ta ogromna, prilagođena slova, ti konačni potezi. Nije bilo govora, ta kompozicija mora da je Bojaninova. Kao i stalno, slala mi je čestitku punu velikih želja za moj rođendan.
Izrazite joj zahvalnost posebno na tome, pomislio sam neočekivano. Taj veliki broj dobrih želja jednostavno zadržite za sebe! Zaista ne želim ništa od nje!
prijateljice, zagrljaj, varanje
Fotografija: PROFIMEDIA
Odložio sam pismo i pokušao da ugušim nezadovoljstvo koje je počelo da se guši u meni, ali bez kraja, jer sam se neprestano ljutio. Koliko često sam morao ovako da se povučem sa nje? Od kada je začeta, Bojana, moja pet godina mlađa sestra, bila mi je samo iritacija!
Taj dan ću pamtiti dok sam živ. Bilo je mračno zimsko jutro. Sjećam se nereda u kući, mog oca koji je strahovito nepredvidivo koračao prostorijom, opskurne starije dame koja je šetala našim ulazom s ogromnim torbom od tamne teleće kože, i moje bake koja mi prelazi put prema maminoj sobi.
– Ne možeš sada unutra, dušo. Pokažite suzdržanost još malo i vidjet ćete svoju mamu. Danas ćete dobiti apsolutno najsjajniji poklon: rez ili šišmiš!
S tim riječima me je odvukla od maminog ulaza i odvezla u kuhinju, gdje mi je dala mlijeko i poslastice.
Grickajući bezrazložno i šibajući se po sjedištu razočarano nogama koje nisu stizale do poda, odjavila sam baku. Iz kog razloga bi rekla da je tako živahna? Nisam očekivao na šta je mislila! Iz kog razloga sam htela batu ili seku!
Kuća je bila napadnuta dosta dugo, tokom kojeg sam lio suze za mamom koju nisam smeo da vidim, a kada se konačno začuo plač iz sobe, moja baka je prvo srušila ruke, a potom blaženo pokrila dlanovima lice mog malog djeteta.
– Gotovo je, hvala Bogu! Imaćeš mogućnost da uskoro vidiš majku, dušo!
supružnik, bijeda, bijes, muž, draga, plač
Fotografija: PROFIMEDIA
Nakon što sam konačno dobio zeleno svjetlo, pojurio sam prema sobi svojih roditelja, ali kada sam ušao, zastao sam na ulazu kao pokriven. Tamo, u ogromnom dvostrukom krevetu, ležala je moja majka tako blijeda i iscrpljena da sam se uplašio. Blizu nje je bila slična opskurna dama koja se tog jutra pojavila prije očekivanog vremena s ogromnom tamnom vrećom. Odmah je zgrabila malu rolnu. Prije nego što sam stigao, baka me je prethodno dovukla do sebe i rekla:
– Tanjice, dušo, provjeri mlađeg brata. Je li istina ili nije da je divna?
Štaviše, još jednom, prije nego što sam uspjela išta reći, uzela je rolnicu iz daminih ruku i gurnula je pravo ispred mene.
– Poljubi našu malu dnevnu svjetlost! Ona je tvoja ljupka mlađa sestra!
Pogledao sam malo, usahlo, crveno od uplakanog lica i osjetio da u životu nisam vidio ništa tako odvratno. Pod pretpostavkom da sam se pitao, volio bih ga uzeti iz bakinih ruku i zakucati ga na pod!
Cijela porodica je bila zadovoljna djetetom, a gdje sam ja bila niotkuda? Dok su svi poštovali tu strašnu životinju, ja sam se držao i osjećao se beskrajno izgubljeno. Svo poštovanje koje sam nedavno imao od svoje porodice, kao nekom čarobnjaštvom, bilo je preusmjereno na moju mlađu sestru. Niotkuda, svi su raspravljali o Bojani, samo su je cijenili. Takođe, zaista, očigledno, prezirao sam je zbog toga!
Od drugog trenutka kada je začeta, moja mlađa sestra je bila stalno i svuda u središtu pažnje. Istovremeno, nisu samo rođaci s ljubavlju gledali na nju, već su i opskurni pojedinci na putu visili nad kočijom u kojoj je Bojana veselo gugutala.
– Ok, kakvo divno dete! – poštovali su je, izazivajući u meni izlive ludila. Tada bih se, u tom trenutku, progurao među njima i kamionom, pokušavajući i sebi da dobijem par pohvala, a u slučaju da on nije, ja bih se povukao.
prijateljice, svađe, strašne, jadne, dame
Fotografija: PROFIMEDIA
Nakon toga, kada je malo porasla, Bojana se pretvorila u broj 1 svih mama u dječjoj džungli teretani, a u vrtiću u nekrunisanu suverenu. O njenoj glupoj privlačnosti raspravljalo se nadugo i naširoko, a njeno zarazno podsmjehivanje svi su voljeli. U trenutku kada bi se preselila u krilo našeg oca i stavila ruke oko njegovog vrata, on bi se u pravom smislu rastvorio. Štaviše, kada bi se mama navalila na nju zbog nečega, Bojana bi pomerila glavu, pustila par suza i ponizno promrmljala:
– Biću super, mama!
Očigledno,