Ženi je kao Židovka tijekom Drugog svjetskog rata preživjela strahote nacističkih logora, no kasnije je pričala da je ono najgore i najstrašnije doživjela tek na Golom otoku, kamo je stigla brodom “Punat” iz susjednog Svetog Grgura.
NEMOJTE PROPUSTITI
JOSIPU BROZU VOLIO SE OVAJ VIC: Tito ga je pričao i Rusima, ali njima nije bio smiješan!
Tome je prethodila tortura, a sve zbog neukusne šale na račun druga Tita, koju je ona preporučila.
– Jugoslavija je osvojila prvo mjesto na svjetskom sajmu cvijeća, a znate li zašto? Zato što je uzgajala ljubičicu od sto kila – rekla je ženi u društvu kolega s posla, aludirajući na pjesmu “Druže Tito, ljubičice bijela, voli te sva mladost”.
Jovanka Ženi Lebl (1927.-2009.) bila je srpska novinarka židovskog podrijetla. Tijekom Drugog svjetskog rata uhićena je i odvedena na prisilni rad u Njemačku. Nakon rata je kao novinarka Politike uhićena zbog VICE o Titu i poslana na Goli otok na 2,5 godine. Umrla je u Izraelu. pic.twitter.com/IoZ3pWoU2n
— Jovan (@jovan984)
7. lipnja 2019
Zbog toga je 1949. godine uhićena i deportirana najprije u Ramski rit, zatim u Zabel kod Požarevca, zatim u zatvor na otoku Sveti Grgur i konačno na Goli otok.
Kako je točno završila u zatvoru Politika je 2013. opisala u jednom od rijetkih tekstova o toj ženi.
– Jednom joj je kolegica ispričala vic da je Jugoslavija pobijedila na međunarodnom natjecanju za cvijeće jer je uzgojila ljubičicu bijelu od 100 kila, aludirajući na pjesmu “Druže Tito, ljubičice bijele, voli te sva mladost”. Nakon što je ispričala vic u redakciji, Ženu Lebl napale su dvije osobe jer je, kako su rekli, govorila protiv Tita i nije prijavila narodnog neprijatelja od kojeg je čula kontroverznu izjavu. Odveli su je u zatvor UDB-e Glavnjača, zatim u logor Ramski rit, pa u Zabelu, Grgur i Goli otok. U pet zatvora, u kojima je bila od travnja 1949. do listopada 1951., od nje su tražili da se predomisli i prizna krivnju. Nakon toga je isključena iz Društva novinara – stoji u tekstu o Leblu objavljenom u Politici u srpnju 2013. godine.
Nakon saznanja da na Golom otoku ima i žena, o čemu se tada nije govorilo, Danilo Kiš, koji je u “Grobnici za Borisa Davidoviča” pisao o komunističkim gulazima u SSSR-u, nagovorio je Ženu Lebl da o tome napiše.