“Kada sam se oženio moj rođeni tata me jako negativno iznenadio. Prvi dan je pozvao moju suprugu i mene i rekao nam da ukoliko želimo da živimo u njegovoj kući moramo da plaćamo kiriju kao svi stanari što plaćaju. 200 eura mjesečno nam je odredio da mu plaćamo. Nisam mogao da vjerujem, a ko bi mogao…
Od tog trenutka moja supruga mi konstantno prigovara, provocira, vrijeđa… govori kako moji roditelji nisu roditelji i da su veliko zlo. Skoro svaki dan bi tražila da se preselimo kod njenih roditelja, koji nam ne bi naplaćivali, ali… nisam taj muškarac koji može da prihvati i da podnese. Muško sam, nisam curica… Pokušavao sam sa mamom razgovarati, ma sve moguće načine, ali nije pomoglo… Još veći problem je nastao kada nam se rodila kćerka, troškovi su drastično porasli, a ni tada tata nije imala razumjevanja. Svakog prvog u mjesecu smomorali prvo njemu platiti kiriju, a onda sve ostale obaveze koje imamo. Postalo je mnogo teško i prije par dana sam ipak pristao da odem da živim kod tešta i tašte, odluka koja je moja supruga baš obradovala, ali moje roditelje baš i ne…
Kada sam to rekao tati on je otišao u spavaću sobu, a nakon par minuta se vratio sa 23.000 eura KEŠA… Na svakih naših 200 eura on je dodao 200 od sebe i tako već skoro 5 godina… Kako kaže želio nas iznenaditi sa stanjem kako bi ja i moja supruga, sada i kćerka imali svoj vlastiti dom. Dao mi je novac i rekao: “Idi gdje ti volja, potroši kako te volja, radi šta hoćeš, živi gdje hoćeš, ali znaj da su ti moja vrata uvijek otvorena…” Kada sam sve ovo ispričao supruzi rekla mi je da su to sve šuplje priče i da me tata ponovo pokušava da iskoristi, spakovala se i otišla kod svojih roditelja. Ja sam i dalje kod moje kuće… osjećam se kao da sam u nekom raskoraku sa životom, ne znam šta da radim, kako dalje… 4 dana nisam vidio kćerku srce puca od tuge…”