Aca Lukas je u susretu sa komšijskim medijima potpuno otkrio svoja najdublja osećanja. Umjetnik je razgovarao o nepristojnostima, životu, nepredviđenim postignućima, porodici, strašnim periodima u svakodnevnom životu.
Da li cijenite sebe?
– Najistaknutiji na planeti!
Otac Lukas
Fotografija: PETAR ALEKSI: Postoji li nešto u vašem životu što biste poželjeli da izbrišete gumicom?
– Ima mnogo delova mog života koji su bili užasni, međutim, kada sam pisao knjigu, stavio sam ono glavno u glavni pasus: “Kada sam shvatio da je život jedno veliko sranje, postao sam najsrećniji čovek na svetu. Ne razumijem, cijeli njegov život je jadan.
Kada ste shvatili da život nije fantazija?
– Rano, na osnovu toga što sam rano počeo da živim na način na koji živim danas, u grupi, sa mnogo pojedinaca, istaknutih… Ne postoji pojedinac na svetu koji nema problema, jer mi nismo različiti u svakom slučaju i mi kao cjelina završavamo na sličnom mjestu pred finišom, tako da nema razlike između najekstravagantnijih i najmanje sretnih, najpametnijih i najglupljih, sve se svodi na potpuno isto.
Mnogi bi možda želeli da žive kao Aca Lukas. Čiji bi život možda želeo da živiš?
– Postojanje stručnjaka Lucasa! Ovaj život bi bio moj izbor da se reinkarniram!
Otac Lukas
Fotografija: PETAR ALEKSIĆ
Možete li u bilo kom trenutku reći da ste blažen pojedinac?
Jesam jer sam, kao što sam ranije rekao, brzo došao do spoznaje da je život samo veliki san.
Jeste li tražili izlazni plan ili utjehu u svojim nepristojnostima?
– U trenutku kada kažete da je život fantazija, vi se borite za blaženstvo neprestano, borite se dosledno… Neki se bore ovako, neki tako…
Da li to znači da ste klimavi, budući da ste krenuli za nepristojnostima?
– Ja sam najstabilnija osoba koju ste ikada sreli u životu. Život je sasvim bazičan, mi ga zamotavamo jer pokušavamo otkriti nekoliko krivina i stvoriti zagrijanu vodu, koja je dizajnirana davno u prošlosti. Trebali biste nastaviti s načinom na koji vas život savjetuje i boriti se da to bude onoliko lijepo koliko se moglo očekivati. U svakom slučaju, prihvatite me, to ne može biti nešto najljepše na planeti, jer je nezamislivo. Zaista, čak i ljudi koji su tajkuni imaju primjetan nedostatak. I vladar Burneje, koji sipa ulje iz ušiju, ima svoje brige. Vjerovatno bih izvršio samoubistvo da imam njegove probleme, srećom. Pod pretpostavkom da je neko imao moju zabrinutost, izvršio bi i samoubistvo… Bog daje svakome koliko može.
Otac Lukas
Fotografija: ATA IMAGES Kako podižete svoju porodicu? Imate li dvojaku normu: ja se drogiram, a vi ne?
– Nikada u životu nisam imao duple aršine. Vidim da izbjegavaju nekoliko stvari koje su loše, ali uz još jedno pojašnjenje. Da izbjegnem diskusiju o porocima u ovom trenutku, ali moja djeca su svjesna svih mojih poroka. Možete ih imati kada ih sami možete iznijeti, istrajati kroz njih i ispratiti ih. Ja sam svojoj djeci savjetovao: Vaše nepristojnosti, pod pretpostavkom da ih imate, neću odbaciti, jer moj tata nije vidio moje nepristojnosti.“ Ne mogu im reći: „Nemojte se drogirati“, kad shvate da sam se drogirao, medjutim poceo sam da uzimam lekove kada sam mogao sam da ih platim. I posle shvatis da se ne treba zamarati time i da je to skupa igra. Volimo da se zavaravamo. Deca rade sta im Roditelji im govore da ne smiju.Niko nije sjajan, mi smo u cjelini napravili nešto loše, a ja da pričam i čuvam nešto što sam i sam uradio je dvolično.
Doživljavate li stalno kao da vam je to bilo posljednje ili ne?
– To je kliše. Mi kao cjelina živimo kao da nikada nećemo šutnuti kantu. Shvaćamo da je kraj u daljini, i ja toga pamtim, ali prikriveno i u dubini svog duha mislim – oni će stvoriti neke lijekove za vječni status kada to bude moj potez.
Za kakav roditelj biste rekli da ste?
– Imam četvoro dece. Postao sam roditelj više puta prije svoje tridesete godine, posljednji put sa 45-46 godina, i zaista u to vrijeme sam postao pravi roditelj ovoj različitoj djeci koju sam već imao. Ja sam nevjernik, ali to je ono što osjećam pod pretpostavkom da postoji Božansko biće, koje bi trebalo da odluči da ne možeš postati roditelj prije 30, u svjetlu činjenice da smo do tada i djeca, posebno muškarci . Sa predstavljanjem moje posljednje djevojčice, Viktorije, poboljšao sam se kao roditelj i kao pojedinac u cjelini.
Kurir.rs/Svedok/Otkrio: M. J.