Majka i otac su bili u teškoj nesreći, završivši u bolnici s ozbiljnim ozljedama i u komi. Imali su tri kćeri i sedmogodišnjeg sina. Djeca su često provodila vrijeme moleći se Bogu da spasi njihove roditelje.
Jednog jutra, doktor je pronašao poruku napisanu neurednim dječjim rukopisom. Uspio je pročitati: “Dragi Bože, ako moram birati između oca i majke, molim te, spasi mi majku, a oca uzmi sa sobom.”
Doktor je pretpostavio da je poruku napisao dječak, jer je bio neuredan rukopis. Kad su se djeca došla moliti, doktor je čekao da završe, a zatim je upitao dječaka tko je napisao poruku.
Dječak je potvrdio da je on autor poruke. Na pitanje zašto je zamolio Boga da spasi majku, a ne oca, odgovorio je: “Ja ću narasti i postat ću jak, mogu zamijeniti oca u poslovima, ali tko će zamijeniti majku?”
Doktor je bio duboko dirnut ovim odgovorom, ostavši bez riječi.