Čistila sam kuću jednom imućnom čovjeku kako bih prehranila sebe, muža i dijete.
Moj muž je invalid i ne može raditi, tako da živimo od njegove penzije koja jedva pokriva osnovne potrebe.
Gospodin kod kojeg sam čistila ima 70 godina i izgleda izuzetno dobro za svoje godine. Jednog dana dok sam bila zauzeta čišćenjem, primijetila sam da me promatra na čudan način. Osjetila sam kako mi se približava, a zatim me iznenada zagrlio za ruku i zamolio da sjednem kako bismo razgovarali.
Bila sam prestravljena i pomislila na najgore, ali on je bio iznenađujuće ljubazan. Rekao mi je da me podsjećam na njegovu pokojnu ženu koja je prerano preminula u mladosti, te da više nema nikoga. Izrazio je svoju želju da mi ostavi svoje bogatstvo i kuću kako bih s mojom obitelji napokon mogla živjeti pristojno.
Suze sreće su mi tekle niz lice jer sam bila zahvalna na ovom nevjerojatnom čovjeku koji je iskazao takvu dobrotu i velikodušnost.