Snaja je došla kod svekrve na jutarnju kafu. Dok su sjedile i pile kafu, svekrva je primijetila kako je divno vrijeme napolju te je rekla snaji: “Vidiš, snajo, kako je lijepo vrijeme vani… možeš izaći šetati… i šetati… pa se nikada ne vratiti!”
Snaja je samo blago nasmejala, ali nije ništa rekla.
Sutradan, kiša je padala kao iz kabla. Svekrva je došla kod snaje na kafu. Dok su sjedile i pile kafu, snaja se obratila svekrvi: “Primjećujem, ‘mama’, ovo vrijeme… kako je divno vani… možeš leći da spavaš… i spavaš… pa se nikada ne probudiš!”