Sa 15 godina sam izgubila svoju bakicu, koja je bila moj oslonac i podrška tokom odrastanja. Nikada mi nije željela reći identitet mojih roditelja, uvijek je odgovarala da ću to saznati kada dođe pravo vrijeme. Nakon njene smrti, otkrila sam u testamentu da mi je ostavila svu imovinu, ali i pismo u kojem je konačno otkrila tajnu.
Iako je baka tražila da ne otvaram pismo prije svoje 18. godine, nisam mogla odoljeti. Odmah sam ga otvorila i saznala ko su moji roditelji. Moja mama je “prodavačica ljubavi” blago rečeno i nakon mog rođenja ona je otišla sa nepoznatim muškarcem valjda u Rusiju i nikada više niti se vraćala, niti zvala. Moj tata je mnogo bliže, on je danas poznat i prilično uticajan političar u gradu, ali i šire, mada obzirom da je mama u to vrijeme imala više muškaraca nije 100% sigurno. Ali kako baka piše oon je moj otac 99%.
Sada se pitam kako dalje, kako nastaviti bez bake i saznanja da nemam svoju pravu porodicu pored sebe. Osjećam se izgubljeno i usamljeno, ali istovremeno osjećam i neku vrstu olakšanja što napokon znam istinu. Sada mi je potrebno vreme da prihvatim sve ovo i da pronađem način da se nosim sa situacijom.