Mnoge poznate ličnosti u Srbiji danas se ističu kao primeri vernika koji redovno posećuju liturgije, imaju duhovnika i neguju hrišćanske vrednosti. Međutim, ovo nije uvijek bio slučaj. Kada se javne ličnosti izraze na temu vere ili moralnosti, često nailaze na kritike i podsjećanja na njihovu prošlost. Na primeru Nikole Rokvića, koji je uprkos svojim dobrim djelima prozivan za licemerje zbog svojih ranijih izjava, vidimo da čak ni pozitivne promene nisu dovoljne da se izbjegnu negativni komentari.
Slično je i sa Cecom Ražnatović, Vesnom Vukelić Vendi, Sekom Aleksić, Slobodanom Radanovićem i Jovanom Ljubisavljević, čije su životne priče obilježene raznim fazama i transformacijama. Iako su nekada bile kontroverzne ili su se bavile temama koje su bile daleko od duhovnosti, danas su posvećene svojoj veri i često učestvuju u humanitarnim akcijama. Međutim, kritičari često ističu njihovu prošlost i optužuju ih za licemerje.
Ovo nam pokazuje važnost praštanja i saosećanja prema drugima, kao i mogućnost svakog pojedinca da se promeni i raste. Takođe, naglašava se važnost suzdržavanja od brzih osuda i pristrasnog sagledavanja činjenica.