Majka i otac su doživjeli tešku nesreću i završili u bolnici s ozbiljnim ozljedama, u komi. Njihova tri kćeri i sedmogodišnji sin provodili su mnogo vremena u crkvi, moleći Boga da im spasi roditelje.
Jednog jutra, svećenik je pronašao poruku napisana nespretnim dječjim rukopisom. Uspio je pročitati: “Dragi Bože, ako moram birati između oca i majke, molim te, spasi mi majku, a oca uzmi sa sobom.”
Svećenik je, pretpostavljajući da je poruku napisao dječak, čekao da djeca završe molitvu i zatim ga upitao zna li tko je napisao poruku. Kad je dječak potvrdio da je on autor, svećenik ga je pitao zašto je zamolio Boga da mu spasi majku, a oca uzme.
“Dječače, ja ću narasti, postat ću jak i moći ću zamijeniti oca u poslovima, ali tko će mi zamijeniti majku?” odgovorio je dječak. Vidno potresen, svećenik je ostao bez riječi.