“Rodbina i roditelji su mi dali 300€ za kupnju maturskog odijela, ali sam želio podijeliti taj novac s predivnom djevojkom iz razreda kojoj roditelji teško sastavljaju kraj s krajem. Često sam joj davao svoju užinu, a dok smo razgovarali o odjeći za maturu, ona je samo šutjela.
Kada sam joj ponudio novac, bila je iznenađena mojim prijedlogom. Rekla je da misli da je 150 eura previše da bi se nekome darovalo, a još više da bi se uzelo od nekoga. Savjetovala je da bi bilo bolje da sav novac damo nekome kome je stvarno potreban za hranu i preživljavanje, a da na maturu odemo u običnoj odjeći.
Poslušao sam njen savjet i osjećao sam se bolje nego ikad, dok je ona bila izuzetno sretna.”