“Samohrana sam majka troje djece koju je muž napustio i otišao s drugom ženom u Njemačku, pri čemu je prodao našu kuću i sa sobom odnio sav novac.
Ostala sam na ulici s djecom i dvije torbe u rukama.
Prije tri dana, moj djever mi je pisao da je njegov sin bolestan i da bi moja djeca i ja trebali da se testiramo kako bismo vidjeli možemo li donirati bubreg.
Djever mi je poslao 2000 maraka kada me muž napustio.
U međuvremenu, napravila sam kuću, imam posao, a moja dva sina rade. Otišli smo da se testiramo, i moj bubreg je bio odgovarajući. Bila sam presretna što mogu pomoći tom dječaku, ali djever mi je tada otkrio da nije riječ o dječaku, već o njegovom bratu, mom bivšem mužu.
Od mene sada očekuju da mu dam bubreg nakon svega što mi je učinio. Moja djeca ne žele da ga vide i rekli su mi da je odluka na meni. Ja ne želim ni da ga vidim, a kamoli da mu dam bubreg.
Djever me duboko povrijedio time što me prevario. Zašto svi očekuju da mu nesebično dam bubreg i pomognem mu?”