Diplomirani sam inženjer, ali radim kao konobar u jednom restoranu. Oženjen sam imam dvoje djece i jednostavno sam primoran da na neki način zaradim. Izuzetno naporan posao i obzirom da radim drugu smjenu nikada kući ne dolazim prije 12, mrtav umoran. Skoro svaki puta me dočeka upaljen TV a moja supruga na ležaju spava, skoro svaku veče me čeka, odnosno tako sam mislio.
Prije par noći sam zamolio šefa da me pusti dva sata ranije, da iznenadim moju “vjernu” suprugu i na sreću ili nesreću, ni sam ne znam šef mi je dopustio da idem. Kada sam ušao u kuću TV je radio, ali nje nije bilo, otišao sam do kuhinje ali ni u kuhinji je nije bilo… tada sam u sobiiznad osjetio škripu kreveta. Poznat zvuk :(… popeo sam se do spavaće sobe i kada sam otvorio vrata naprosto se šokirao.
Moja supruga i moj prvi komšija, moj prijatelj od djetinjstva, čovjek kojeg skoro svaku veče pozdravim dok se vraćam sa posla.
Od stresa sam se srušio, izgubio sam svijest. Kada sam došao sebi njega nije bilo, a supruga mi je drskim tonom pojasnila da to ne radi što voli, već da bi i ona zaradila koji euro. Znam da nikada nemamo dovoljno, ali isto tako znam da je to što je rekla čista glupost, ali šta da radim, sin 3 godine, kćerka 9 mjeseci. JEDNA OPCIJA JE DA JA ISPAŠTAM I PATIM U ŽIVOTU, ILI DA SE RAZVEDEM I DA PATE MOJA DJECA… Šta odabrati