“Lupio sam kćerci šamar u gostima na večeri. Cijelo jutro razmišljam i kajem se zbog toga ali mislim da nisam pogriješio jer smo je mnogo razmazili, a već ima 11 godina.
Došao sam iz dvanaestočasovne smjene i nisam ni ulazio u kuću, samo su ušli u kola i došli smo kod kumova na večeru.
Žena i kćerka su morale do toaleta a ja sam sjeo na jedno od mjesta koja nam je kum ponudio.
Kad su se vratili, ona je počela da se dere i da mi traži da ustanem jer je ona htjela tu. Zamolio sam je da sjedne na bilo koje drugo mjesto jer nisam sedeo ceo dan i bole me noge. Ona je počela tu da urla i da vrišti, na moje molbe i upozorenja, upšte nije reagovala zbog čega sam joj lupio šamar i tek se onda smirila.
Ona i žena ne pričaju od tad sa mnom..”