Majka i otac doživjeli su tešku nesreću i završili u bolnici s ozbiljnim povredama, u stanju kome. Njihova djeca, tri kćeri i sedmogodišnji sin, provodila su mnogo vremena u crkvi, moleći Boga da im spasi roditelje.
Jednog jutra svećenik je pronašao poruku ispisanu dječjim rukopisom. Pročitavši je, otkrio je riječi: “Dragi Bože, ako moram birati između oca i majke, molim te spasi mi majku, a oca uzmi k sebi.”
Zaključivši da ju je napisao dječak, svećenik ga je kasnije upitao o poruci. Dječak je potvrdio da je on autor, a na pitanje zašto je zamolio Boga da sačuva majku, odgovorio je:
“Velečasni, kad porastem, bit ću dovoljno jak da zamijenim oca i obavljam njegove poslove, ali tko bi mogao zamijeniti moju majku?”
Dirnut dječakovim riječima, svećenik je ostao bez odgovora, duboko ganut njegovom iskrenošću i ljubavlju.