Imam tetku koja živi u Australiji i cijelog života je donirala novac crkvi, trošeći na veliko kako bi pokazala svoju važnost i status.
Dok smo se mi mučili da sastavimo kraj s krajem, nikada nam nije pomogla, niti nas je ikada pozvala da je posjetimo u Australiji, čak i kada smo sami mogli da priuštimo put i boravak. Znala je to, ali nikada nije pokazala interesovanje.
Sada želi da se vrati u domovinu i boravi kod nas. Rekla sam joj da ode u crkvu ili manastir, jer su to ljudi kojima je pomagala i koje je zadužila svojim donacijama. Ostatak porodice je ljut na mene zbog toga, ali niko od njih ne nudi da je primi kod sebe. Istina, moj otac jeste njen rođeni brat, ali ona ima i sestru, kao i kumove, koji su joj uvijek bili važniji od nas.