Marina, Beograđanka, udala se na selu, zbog čega se kasnije gorko pokajala i pobjegla glavom bez obzira.
U naše vrijeme nestaju alarmantnom brzinom, a mnogi ljudi ne mogu ni zamisliti da žive izvan grada. Jedna od njih je i Marina K., Beograđanka čije je priznanje mnoge iznenadilo.
Naime, još kao studentica upoznala je dečka sa sela i odmah se u njega zaljubila. Nakon što su hodali godinu dana, vjenčali su se nedugo nakon što su započeli vezu. Marina se zbog ljubavi preselila iz grada na selo, a onda je doživjela neočekivano iskustvo.
– Tada sam vjerovala da je preseljenje na selo pravi izbor. Dok smo još bili zajedno, često me je vodio kod njegovih roditelja jer su se pokazali kao pravi domaćini i fini ljudi. Kako prenosi Telegraf, Marina je započela svoju ispovijest. rekavši: “Dobro su me prihvatili, ali na kraju se pokazalo da nije sve onako kako sam zamišljao.”
Marini je bilo iznimno teško sudjelovati u seoskim aktivnostima ili obavljati seoske poslove nedugo nakon vjenčanja.
Iako sam odgojen u gradu, učinio sam sve što sam mogao. Nikad nisam imao poteškoća! Moguće je da u početku nisam znala pomusti kravu, ali ubrzo jesam! Nije mi se sviđala ideja da živim na selu. Nikada ništa nije ispitivao, a ni ja nisam. Moj svekar je uvijek bio glavni.
“Moj svekar je jednom skoro doživio živčani slom kad sam spomenula da bih htjela naći posao da malo izađem iz kuće. Počeo je vikati na mene. Ti nikad nećeš otići! Mora da si prisutan i slijedi moje upute! Umireš li od gladi? Podbacio si! Jesi li dehidrirao? Podbacio si! Kao rezultat toga, nastavit ćeš raditi sve kao i prije, i nikad više neću čuti tvoj glas!” – rekla nam je Marina iznervirana.
Teško je osporiti riječi Marininog svekra, a još više ju je pogodilo to što joj suprug nije priskočio u pomoć niti se raspitao.
No, dvije godine kasnije Marina je podnijela zahtjev za razvod nakon što je shvatila da život na selu nije za nju.
“Jednostavno nisam više mogla! Bila sam im kao sluga. Njegova majka je radila sve oko stoke jer nije znala ni hodati. Kao ja, nitko nju nije poštovao. Savjetovala mi je da šutim jer sam žena i po nekom pravilu se nije čula. To me još više razbjesnilo. Pobjegla sam jer jednostavno više nisam mogla podnijeti da se netko tako ponaša prema meni”, nastavila je Marina.
Marina nije bila spremna tolerirati neke stvari unatoč tome što se udala u bogatu obitelj. Nije naišla na podršku roditelja kada im je priopćila odluku o razvodu.
“Obitelj mog bivšeg muža je imućna, ali kad se ne zna s tim raspolagati, onda je sav novac svijeta beskoristan. Morala sam moliti dinare od supruga koji mi je često “nabijao na nos”. Moji roditelji su se tome protivili. da se razvedem, ali ja sam bila odlučna u tome! Pa ja živim s njima, a ne oni! “Ja uvijek najbolje znam kako je meni bilo”, rekla je Marina.
Već nekoliko godina živi i radi u rodnom gradu i vraća se u Beograd.
“Ovu slobodu nikada ne bih mijenjao ni za što. Ja sam čovjek kakav jesam. Zarađujem za život od svog posla, živim skromno, ali sretno. Tek sam nedavno saznao u kakvom sam kavezu bio. Sela se slabo sjećam !Kad se spomene selo, samo se nasmijem idili. Način na koji mještani žive nepoznat je stanovnicima grada. ‘Stvarno nisam spremna da me svaki dan netko ponižava, pa svaka čast onome tko može’, zaključila je Marina.